U gimnazijskim danima (davno) čitao sam Gundulićeva djela – kao obvezatnu lektiru... Bilo je to godine 'devetsto i... – između 1968. i 1972.! Štošta sam zaboravio...
Onda sam jučer naišao na sljedeći tekst:
"Razvitak barokne drame i kazališta u XVII. stoljeću obilježen je mladenačkim teatrom Ivana Gundulića (1589 - 1638) koji je, prema autorovu svjedočanstvu, izveden između 1606. i 1616. s velicijem slavam na otvorenim dubrovačkim scenskim lokalitetima. Premda je većina od deset ranih Gundulićevih drama izgubljena (cjelovito su sačuvane jedino Prozerpina ugrabljena te Arijadna, koja je, zapravo, prepjev Rinuccinijeva opernoga libreta), smijemo tvrditi da je ovo kazalište obilježeno libretističkom dramskom strukturom koja je tada bila dominantna u Italiji..."
Dakle – (molim lijepo!... ovo nema nikakve veze s politikom!... očito je da se u svezi s Gundulićem nigdje ne spominje i Slovenija!...) – zato ću sada ponovno uzeti i čitati aktualnu Gundulićevu DRAMU...!
P.S. - KULTURNI PRILOG br. 1.:
Večeras je u dvorani samostana Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi upriličeno predstavljanje (drugog dopunjenog izdanja) sjajne knjige TUĐMANOVE TRI SEKUNDE. Autori su akademici Dubravko Jelčić i Josip Pečarić. Knjigu su predstavili akademici Petar Strčić i Đuro Vidmarović te prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, a velikom broju nazočnih, među kojima su bili mnogi kulturni, medijski i crkveni uglednici te Tuđmanova supruga Ankica, na kraju su se prigodnom riječi obratili i autori knjige.
Moto knjige, koja sadrži eseje i publicističke priloge, poznata je misao i izreka velikana Brune Bušića:
Upamti jednu stvar: Tuđman govori to što govori, ali dobije li priliku, dobije li samo tri sekunde, taj će napraviti Hrvatsku!
Slušajući izvrsne nastupe predstavljača (žao mi je što nisam imao diktafon – ali se nadam da će govori biti negdje objavljeni!), uspio sam zapisati tek nekoliko važnih misli:
Ante Starčević ("otac domovine") umro je razočaran hrvatskim narodom. Dr. Franjo Tuđman nije umro tako, nego je imao bezgranično povjerenje u hrvatski narod. A i taj je narod neizmjerno volio svojega Predsjednika i to je pokazao mnogo puta, a posebno na njegovu sprovodu.
Sluganstvo nekih Hrvata (političara) ušlo je već u njihov genetski kod.
Tuđmana treba čitati, on je trajna inspiracija! Franjo Tuđman je apostol hrvatske misli.
P.S. - KULTURNI PRILOG br. 2.:
Danas su sve novine dale golemu pozornost lažnoj senzaciji da je "hrvatska vojska uništavala arheološko nalazište" Vražja planina. A riječ je o tome da je među UN-ovim vojnicima u tzv. mirovnoj misiji u Zapadnoj Sahari bio i jedan Hrvat – Petar – koji se s ostalima "uredno potpisao" pored pretpovijesnih crteža koje su drugi vojnici išarali. S pravom je naš ministar obrane naložio istragu o tome vandalskom činu, ali isto je tako "vražji posao" pripisivati ustanovi ono što je učinio jedan jedincati pojedinac!
Budući da autori spomenute knjige o dr. Franji Tuđmanu nisu UN-ovi vojnici, kao što ni autori 6.000 godina starih grafita u afričkoj Vražjoj planini nisu akademici, siguran sam da o predstavljanju Jelčićeve i Pečarićeve knjige neće sutra u istim novinama dobiti ni dvadeseti dio prostora kao "pećinska literatura" nepismenih vojnika (koja je za svaku osudu – premda će i ona, ako preživi, za šest tisućljeća nekome također biti predpovijesna)! Kladim se... (ali ne u kladionici!)!
Post je objavljen 01.02.2008. u 22:37 sati.