Marketing
Maškare, maškare, ne volim maškare...
Svi smo nekoć bili djeca i dan danas smo, barem se pojedini od nas tako osjećaju. Postoje neke dječje stvari koje volimo, a neke koje i ne volimo…
Kao mala bojala sam se maškara, onih velikih naravno. Krajem 80-ih dok sam imala nekoliko godina bio je neki običaj s malim maškarama i velikim. Običaj je običaj, no kad se običaj pretvori u zlostavljanje poznanika onda ga bolje ukinuti…
No, vračam se u te 80-te kad su postojale velike maškare od kojih sam se skrivala u kući, iako je mama i njena "babska ekipa" bila dio tih velikih maškara, svejedno sam ih se bojala jer su bile zastrašujuće i uvjerljivo su plašile djecu s čim god bi stigle. No, prošlo je vrijeme tih velikih maškara i sama sam kao dijete došla na red za maškare. Moram priznati da nikad nisam uživala u tome, niti sam imala bog zna kakvo dobro iskustvo. Bilo me je sramota pa sam se obično nastojala dobro zamaskirati tako da me nitko ne prepozna. Sjećam se jednog djede iz tog doba i zbog njega se nikad ne bih ni vratila u to razdoblje. Postojali su ljudi koji su nas vračali s vrata, a zauzvrat su dobili jajima u vrata, no nisam se time ponosila niti sam voljela to raditi, no i to je bio dio običaja. Uglavnom, voljela bih da nikad nisam ni išla u maškare, voljela bih da se taj običaj ukine i sada. Naravno u ovo ne ubrajam kojekakve karnevale koji nas očekuju ovaj vikend, to je druga priča s kojom i nemam neke veze. Ja sam samo protiv ovih maškara što mi svakodnevno kucaju na vrata i ne daju mira. Ovaj zadnji mjesec dana, s početkom od 4.1. kad su prvi put pokucali na vrata, jednostavno je nemoguće ostati od tih maškara koje svaki dan dolaze i služe se kojekakvim trikovima da bismo im otvorili vrata i doslovce udijelili koju kunu. Što se mene tiče prava prošnja. Mislim, neka njih bude, ako je to već neki običaj, neka hodaju od vrata do vrata, ali neka se zna da dolaze 1 dan, a ne svaki dan.
Razlog zbog čega sve ovo pišem jest sinoćnji prepad kad su mi iza 22h na vrata pokucale maškare. Zapravo, prije nego su pokucale pokušale su same otvoriti vrata pa sam skoro pomislila da brat kuca, no sjetila sam se da je netom prije došao doma. To me je baš razljutilo, ušli bi sami da nije bilo zaključano. Na moje pitanje tko je, odgovorili su:"Susjedi." Čuli su se dječji glasovi, a tko će drugi biti nego maškare. Bila sam začuđena, nisam naravno otvorila, već sam spremno odgovorila:"Nema nikoga."
Ostala sam začuđena otkud u to doba, pa gdje su im roditelji, šta djeca u to doba ne bi trebala biti na spavanju???
Kako sam jednog malog prepoznala onda mi je ipak donekle sve imalo smisla. Klinjo dolazi svake godine na vrata, i to više puta tijekom maškara, on i njegova mnogobrojna braća. Neki dan je mama prepoznala jednog što je dolazio dan prije, na što je spremno odgovorio da je to bio njegov brat. Začuđujuće kako uvijek imaju na sve odgovor i zaista ne razumijem te njihove roditelje koji ih puštaju, očito ih oni tjeraju na to, pa ne bi djeca dolazila svojevoljno svaki dan, nadam se da ne…
A iznenadio me još 1 trik kojim se služe. Naime kad im moja mama otvori vrata spremno zapjevaju pjesmu njoj u čast dozivajući je imenom. Kako moja mama spada u one koje ne mogu tek tako vratiti nekoga s vrata, pogotovo bojeći se da je ti neki ne znaju kao što je mislila da je u ovom slučaju djeca znaju, tako ih "nagradi" kojom kunom ne shvaćajući da su joj ime pročitali na vratima. Domišljati su ti klinci nema šta…
I samoj mi je neugodno otvoriti vrata pa ih vratiti, stoga su mi ovih dana vrata zaključana i jedina moja samoobrana jest ta da uopće ne otvaram vrata. Tako ne vide oni mene niti ja njih i grižnja savjesti je puno manja, pogotovo kad mi kucaju navečer u 22h, a ja već u pidžami. Ako sam im slučajno otvorila vjerojatno ću im nešto i dati, no ovako sve dok ih ne vidim nekako mi je lakše.
No, da zaista tu i tamo moramo otvoriti govori prošlogodišnja priča kad smo gotovo zalupili vrata malom bratiću koji je došao samo nama u obilazak. Stoga ipak moramo biti oprezni jer nisu ni maškare sve iste, neke hodaju 1 dan, a neke mjesec dana i zbog tih što mi ne daju mira iz dana u dan "nastradaju" ovi drugi pošteni.
No bilo kako bilo, meni se taj običaj ne sviđa niti malo, jednostavno ovo su vremena kad je teško pokucati nekome na vrata kao što je teško i otvoriti vrata pa makar se radilo i o klincima. Njihovi roditelji bi trebali malo povesti brige da im klinci ne hodaju navečer po zgradama jer mrak je mrak. Neka se djeca maškare u školi, neka idu na karneval, neka kucaju u podne na vrata, ali nemaju što gotovo u ponoć tražiti okolo.
Mogu slobodno reći da su bezobrazni, pa neka se ljuti tko god hoće. Više ne razumijem koji je smisao tih maškara, jedino što znam jest da traže novce i da se to više nikome ne daje…
Pa k vragu prvi mjesec je bio dug, ljudi moji nema se, šta bih i ja trebala staviti masku i tražiti koju kunu. Nije to način, ali s obzirom koliko klinci dolaze pomislila bih da je jedina smisao maškara ta…
Ako se varam slobodno mi recite, no sigurno nemate ovako "lijepa" iskustva kao što ja imam…
Post je objavljen 01.02.2008. u 17:55 sati.