moje ime je k. obično me u zadnje vrijeme zovi kurt ili samo K. prolazim komično razdoblje, stručno zvano pubertet, kao i svi moji dragi prijatelji, pa sam zato jako podložna utjecajima sa svih strana. pogotovo glazba. e, kurt! NIRVANA...valjda ste svi čuli za njih...i sad da ne počnem ispovijedati kak mi je to jedan od najdražih grunge bendova i sve ostalo, preskačem to u širokom luku. makar je nezaobilazno, moram.volim se psihički zavlačiti na mjesta koja niko ne pozna, ne kuži, i ne shvaća. i obožavam kad se onda ljudi nađu u situaciji da su potpuno zbunjeni u mojoj blizini, a ja im se samo slatko smijem u facu. neki to čak niti ne primjete...zapravo večina...skoro svi....upravo zato jer me ne kuže! a i one koji misle da su me prozreli, zapravo su najdalje istini..ne trebaju se ni približavati shvaćanju da me nikad neju razotkrili...vi sad niti ne kužite o čemu ja tu bljezgarim, a ja vam se ljepo smijem u facu. niste toga ni svjesni. volim biti posebna i koristim svaku priliku da se prikažem u različitom svijetu od ostalih. moje rock 'n' roll kretanje po ulici, je jednako pisanju moje najdraže olovke po papiru. glatko i nesvjesnmo radeći za sobom tragove....
to je moj životni put. obasjan stotinama tisućama svjetiljki koje svijetle svaka svojim sjajem i bojom...
i ne znam zake hoću postići da se ljudi tako sveznajuće i predvidljivo osjećaju....ali to jednostavno pokaže njihovu površnost...koma je to kaj se događa s današnjim svijetom....ljudi se ne znaju kontrolirati, ne znaju suzbiti svoje frustracije....a uvijek postoji nekakvo riješenje...ja sam našla svoj način...pisanje...pjesme su ono kaj mi zapravo daje snagu i smisao življenja...al se osjećam ko dane pripadam ovom svijetu...ne da sam sad neka pogreška, ali iznimka sgurno jesam...mislim, svi ljudi su posebni, al su se oni uklopili u svakodnevicu, dosadnu svakodnevicu koja im tak ispunjuje živote...koma....ja tražim akcije, najviše tamo gdje je nema,....al ne ona akcija u smislu da sad idemo nekaj ludo napravit ili neke takvog...nego akcije u osjećajima....to nam treba....imamo tri glavna osjećaja, ljubav, mržnju i flegmu...ali recite ko se ikad osjećal točno tak....uvijek ste negdje na nekoj granici nečega, ljubav vas uvijek vuče k mržnji ili obrnuto....flegma je samo zamišljeno okruženje u kojem se nalazite kad ste već umorni od svega, toliko da vam više ne vrijedi živjeti,....to je na samrti...i zato i to opada.....čovjek uvijek mora nešto osjećati, ali nikad taj osjećaj ne može biti potpuno definiran....uvijek fali ono nešto što bi upotpunilo taj dio....a to nikad nitko nije otkril niti nebu...to može samo osjećati...ali se riječima ne može izraziti...
P:S: sorry jime ali ti ne mogu ostavljati komentare...nece mi otvoriti...=(
Post je objavljen 01.02.2008. u 15:40 sati.