Marketing
And then there was the Sun...
Razmišljao sam,
O čudesnome
O vjeri u bolje
O Crti naših snova:
Kadli vidjeh gdje se ruše
Tornjevi ljudski,
Kadli spoznah -
Snova više nije.
Vratiše se bivši dani,
Oni dani
Neisplakanih suza naših.
Vratile se žalosti,
Umrijela je sreća.
Ali!
Kroz oblake crne,
Poletje jedna,
Slobodna
Ljudska želja, vječna.
Makar ne bilo ljudskog roda,
Njihove želje
Živjet će
U jezgri Zemlje,
U drveću i stablima,
Potocima i planinama...
Samo, tko je taj
Tko će reći
Da li su želje
Crne il bijele?
Mnogo pohlepe,
Zavisti i jeda,
Vladaše oni srcima našim.
I svijet bje u tami.
Prođoše godine crne,
I rodi se dijete svijeta,
U suzama - Donese nadu,
Podari život,
Vrati sreću.
Živim, jer mogu, jer moram, jer to mi je sudbina... Ali opet gledam nepravde, suze - i moje i tuđe, i pitam se: "Bože, zašto su se ljudi učinili nesretnima?
Post je objavljen 01.02.2008. u 14:41 sati.