Njegova pjesma
Da usne su mu slatke,
pricale su mnoge.
Probala ih nisam.
Kazu ljudi tesko je
skinut se sa droge.
Kad sklopim oci ljube me
po vratu-gdje najvise volim.
Sretna sam i smjesim.....
Trgnem se na tren
Tad shvatim to stvarnost nije
Nisam ja te srece.
Slana kao more,
suza mi iz oka potece..
Da me zeli pricao je,
sve bi on polako.
Pohotnicu budio u meni..
Korak po korak
pricom u srce me tak'o.
Kad ranio mi srce,
cekala ja nisam.
Podala se drugome
odmah istu noc-
misleci da bol ce proc.
Mozda jesam to sto jesam
al znam kolko vrijedim.
Past ne mogu nize, NE!!
Na dva stolca nikad ja ne sjedim.
Krenut moram dalje, znam
ali ne znam kako.
Za njim mnoge jure, trce..
njemu je lako.
Tuzna i usamljena
u mlad mjesec gledam.
Naivna sam bila, priznam.
Nikom vise da se sa mnom
tako igra ne dam.
Ne ostavljaj me..ne čini mi to..
zar ne vidiš da učinit ću sve..
da zadržim te..
Šta me sad pitaš šta mi je,šta nisi pitao ranije??
Šta nisi gledao znakove kraj puta?
Sad više nisam ni tužna,ni ljuta-SVEJEDNO JE..!!
Šta me sad pitaš kako si,
lopove moje mladosti..
Bolje sam odkad te nema,
al' sam i dalje NESRETNA ŽENA..
Tužno al istinito..
Tako mi malo treba da te prezirem..
još mnogo manje da ti se ne opirem..
sav bol u meni ostavi..
odeš li to mi je GORE OD LJUBAVI..
Post je objavljen 01.02.2008. u 13:53 sati.