Za pojam virdžina/tombelija/ muškarača (pogrdno) sam prvi put čula prije nekoliko godina, kada su mi igrom slučaja u rukama završili originalni rukopisi gospođe etnologinje čijeg se imena ne sjećam (tema mi je bila zanimljivija od njenog imena, što mi je sada žao i pa ću i to pročačkati).
S obzirom da me tema prilično zaineresirala i nakon što sam iščitala rukopise žene koja se bavila time pa i razgovarala sa virdžinama, odlučila sam još malo proispitati situaciju i razgovarala sam s svojim jednim etnologom, pa i nekim ljudima iz tih krajeva.
Super je to Kinky napisala, ali si ne mogu izbjeći dojmu da u nekim dijelovima dolje napisanog teksta iznosi svoje pretpostavke koje mogu ali i ne moraju imati veze sa stvarnim stanjem. A što je onda (sudeći po komentarima) ostavilo traga u čitateljima kao da su to isključive činjenice, jer mi ljudi masu puta čujemo samo ono što želimo čuti i držimo se toga kao činjenica.
Ne bih htjela da ovo ispadne post u kojem napadam bilo koga ili započinjanje svađe, ovo bi trebao biti post koji prikazuje sliku iz malčice drugačijeg kuta. Vidim da je u komentarima kod Kinky bilo ljudi koji su ovako ili onako sebi tumačili to što su pročitali i iskreno, ne zanima me čak niti tko kako doživljava to pročitano o virdžinama, ali, svejedno, došlo mi je da napišem i ja koje slovo.
Nazovimo ovo nekom nadopunom teksta….
To je bio prvobitni uvod mog posta, ali kad sam jučer navečer upisala virdžina u google i kad sam pročačkala po stranicama po kojima je i Kinky čačkala, vidjela sam bitno drugačiju sliku o svemu.
Ljudi stvarno ne bi trebali pisati o nečemu o čemu nemaju pojma, jer mi u današnje vrijeme smo naviknuti na današnji tempo života i ne možemo ni shvatiti kako se u to doba živjelo i razmišljalo.
Naime, google je otvorio stranice i stranice, neke na kojima su tekstovi ljudi koji su godinama to proučavali (skidam kapu za citate iz tih tekstova), neke koje su pisali ljudi koji su o tome samo čuli i neke forume na kojima su ljudi pisali isključivo svoja mišljenja i rekla-kazala o tome. A najružnije, zapravo, najžalosnije u cijeloj priči je to što cijeli Kinkyn članak ima homoseksualne konotacije, kao da se cijeli svijet vrti isključivo i samo oko pimpeka i mačkica i homoseksualaca. Nekome se možda i vrti! Freud bi tu svakakve dijagnoze iščačkao, čini se meni.... I šta mi je još ružnije - ispada da je Kinky birala samo dijelove tekstova i rečenica koje je mogla secirati tako i pridodati im homoseksualni štih....
U svakom slučaju, razgovarala sam s ljudima i čitale originalne rukopise, i nigdje nije uopće spominjano da su virdžine postajale virdžine zbog svog seksualnog opredjeljenja, čak i na tom forumu odakle je iščačkana jedna Kinkyina rečenica, piše drugačije, a to se vidi niže dolje.
Kinky kaže:
Mačkica skrivena pod hlačama
Kako biste opisali osobu sa uvodne slike ovoga teksta? Kao postarijeg, izboranog muškarca iz neke ruralne sredine na čijem se licu i tijelu primjećuje da ga život baš i nije mazio? Ili – kao postariju, sasušenu ženu, zakamufliranu u mušku odjeću, koja frizurom, gestama i stavom odmalena glumi muškarca? Drugi opis je mnogo bliže istini. I ne, nije izuzetak. I ne, ne pojavljuje se tamo negdje na Zapadu gdje su ljudi mnogo liberalniji od nas Balkanaca, već upravo na Balkanu. I ne, sasvim paradoksalno, ova pojava ne svjedoči prisutnosti velike tolerancije spram transvestitizma na ovim prostorima. I da, to je razlog zašto me zaintrigirala virdžina.
TKO JE VIRDŽINA?
Virdžine su žene sa Kosova, Metohije, sjevernog dijela Albanije i Crne Gore, rođene u 19. i početkom 20. stoljeća, koje su, najčešće, odmalena odgajane kao muška djeca, iz više razloga. Nadjenuli bi im muško ime, oblačili ih u mušku odjeću i pripisivali im muške uloge u društvu, a ostali muški članovi tog društva, inače izrazito patrijarhalni i konzervativni, su ih doživljavali sebi ravnima. Drugi nazivi za virdžinu (lat. virginitas=djevičanstvo) su i tobelija (tur. tobe=zavjet), ostajnica ili zavjetovana djevojka.
Moje mišljenje:
Nisam čula za odgajanje virdžina odmalena, to mi nitko od gore spomenutih ljudi nije spomenuo, znam samo da je to odluka koju neka djevojka/žena donosi sama.
Kinky kaže:
RAZLOZI NASTANKA VIRDŽINE
Postoji nekoliko razloga (a ujedno i vrsta virdžina) zašto su ženska djeca ili već odrasle žene preuzimale uloge i rodne karakteristike muškaraca:
1) NEDOSTATAK ODRASLIH MUŠKARACA U OBITELJI – djevojke iz obitelji postaju virdžine dok netko od mlađih muškaraca iz obitelji ne odraste. One svojevoljno šišaju kosu, oblače mušku odjeću i tako obavještavaju zajednicu da su preuzele status virdžine. Za vrijeme trajanja zavjeta imaju ograničenu pravnu i poslovnu sposobnost, npr mogu sudjelovati na plemenskih skupštinama, ali bez prava glasa i sl. Nakon isteka zavjeta se mogu udati, ali to se, u pravilu, ne događa.
2) PRIJETNJA KRVNE OSVETE – ukoliko neki član djevojčine obitelji nekome 'duguje krv' pa mora ostati u kućnom pritvoru, ne mogavši obavljati svoje uobičajene aktivnosti, tada se djevojka privremeno zavjetuje na celibat, prelazi u status virdžine te može obavljati poslove koje inače obavljaju samo muškarci.
3) RASKID ZARUKA – ovo je oblik trajnog odricanja prava na udaju gdje se albanske djevojke zavjetuju na celibat, nakon raskida svojih zaruka. Uzrok tome je činjenica da je u tradicionalnoj kulturi Albanaca raskid zaruka sa ženine strane legitiman povod za krvnu osvetu. Zavjet se daje javno, nakon čega virdžina preuzima socijalni identitet muškarca. Ako zavjet prekrši i uda se za drugog muškarca, obitelj bivšeg zaručnika ima pravo na krvnu osvetu.
4) ZAVJET NAKON RAZVODA – u ovom se slučaju radi o rastavljenim ženama koje se zavjetuju da se više neće udavati. Zavjet se daje u krugu dviju obitelji, nema javni karakter, a ako se žena ponovno uda, obitelj bivšeg muža ima pravo na krvnu osvetu. One šišaju kosu, ali ne mijenjaju ime i ne nose mušku odjeću, kreću se u ženskom društvu, obavljaju ženske poslove, ali im je dozvoljeno druženje s muškarcima.
5) IZOSTANAK MUŠKE DJECE U OBITELJI – djevojke zbog ovog razloga preuzimaju identitet muškarca, pošto njihov otac nema muško dijete, a kako bi se nastavila loza (iako, realno, one se zavjetuju na celibat i ne smiju imati djece) ili kako očevo imanje ne bi došlo u miraz ženskom djetetu. Odmah od rođenja su proglašene za 'sina' te odmalena odgajane kao dječaci. Često njihov biološki spol okolini ostaje nepoznat, a u javnom i privatnom životaju uživaju sve muške povlastice.
SPOL I ROD VIRDŽINE
Nevezano iz kojeg su se razloga odlučivale na prihvaćanje statusa virdžine, uz ove se žene, po meni, veže jedna zabluda. Naime, u literaturi sam često nailazila na komentare da one mijenjaju svoj spol. Međutim, ne, ja bih rekla da se tu radi o promjeni roda, iz ženskog u muški, dok im spol ostaje netaknut. Teško da bi i moglo biti drugačije, s obzirom na vrijeme, materijalne uvjete i sredinu u kojima su živjele; sofisticirane operacije promjene spola su im bile potpuno nezamislive. No, ovo je zoran primjer kako na formiranje 'muškog' i 'ženskog' ne utječe samo Priroda koja određuje njihov biološki spol, nego uvelike i kultura i društvo koji određuju rod, a u ovome se primjeru, kao izuzetak, njihov spol i rod ne podudaraju. Tome u prilog govori i činjenica da, neovisno o razlozima takvog života, virdžine se, i kada su mogle, više nisu željele udavati i postajati 'žensko'. Očito da su kultura i društvo nadvladali Prirodu. A da ne spominjem same njihove (možebitne) unutarnje homoseksualne sklonosti koje su neke od njih definitivno gajile pa im je ovakav razvoj situacije neobično odgovarao.
Moje mišljenje:
Spol se nije mijenjao – fizički one ostaju žene, mijenja se samo rod, kako je to Kinky napisala. Zavjeti se, i inače, daju i traju čitav život, barem koliko je to meni poznato. Isto je u slučaju časni i svećenika, pa i vjenčanih zavjeta. I oni se zavjetuju, iako neki od njih prekinu svoj zavjet. Ali treba uzeti u obzir da se i nekoć, kao i sada, neki ljudi čvršće drže tih zavjeta od drugih. Ha, na kraju krajeva, samo smo ljudi.
Kinky kaže:
SVAKODNEVICA VIRDŽINE
Osim muške frizure, tradicionalne muške odjeće i nošenja oružja, virdžine su imale pristup među muške članove zajednice u kojoj su živjele. Iako su znali da se ispod zakamuflirane vanjštine krije osoba s vaginom, muškarci su ih doživljavali sebi ravnima, što se meni čini prilično paradoksalnim ako uzmemo u obzir da se radi o izrazito patrijarhalnoj sredini sa rodovsko-plemenskom organizacijom društva. Virdžina bi radila sve poslove tipične za muškarca, igrala bi odmalena nogomet sa dječacima, razgovarala s njima uz čašicu pića u lokalnoj birtiji, kartala, pila rakiju, pušila, vodila očevo imanje, išla čak i u vojsku, u dokumentima bila imenom i zanimanjem upisivana kao muško, oslovljavana kao muško, zadirkivala bi druge žene te oštro, ponekad čak i agresivno, reagirala ukoliko bi drugi nju zadirkivali da je žena. Svoje grudi bi pomno zamatala zavojima da se ne primijete, negirala bi da ima mjesečnicu, a zabilježeni su i primjeri virdžina koje su imale samo nekoliko prvih mjesečnica nakon čega su im isčezle (ja nekako sumnjam u istinitost ovoga). Mnogim virdžinama je bilo dopušteno da budu sahranjene sa svim počastima inače rezerviranim za muškarce pa tako jednoj ipak nije bilo dopušteno da na sahrani žene nariču za njom, što je smrtno uvrijedilo njezinu familiju.
Moje mišljenje:
Što se statusa u društvu tiče, ljudi nas doživljavaju onako kako im pokažemo/dozvolimo da nas doživljavaju – npr. kada je mene jedan kolega, pred većim brojem ljudi, oslovio sa „mala“ (jer sam bila najmlađa trenutno i nova u firmi), rekla sam mu da si tako zove kćer i da mene tako ne oslovljava, jer i ja tu zrađujem plaću isto kao i on, i da ili neka me zove imenom ili neka mi se obraća sa kolegice. Nakon toga me nitko nije zvao mala.
Znači, predstavlja li im se ta žena, a sada muškarac, kao muškarac, i drži li korak za muškima u svemu, npr. ako nacijepa drva jednako koliko ih nacijepa prosječan muškarac u selu – kako ga drugačije doživljavati nego kao muškarca?
Što se menstruacije tiče, moguće je da nestane. To se dešava zbog promjene hormonalne slike koja se može dogoditi iz više razloga – možda i kombinacija nekorištenja određenih organa koji više ne ispunjavaju svoju svrhu i promjena načina razmišljanja iz ženskog u muški, u kombinaciji sa fizičkim poslovima koji su u ono doba (a i u današnje, recimo i to, npr. oranje, kopanje, cijepanje i sl.), u tim krajevima (u bilo kojim krajevima) bili i jesu poprilično teški za ženu. U rukopisima one žene piše da su čak i počinjale dobivati muška obilježja - bradu, brkove... Što je sasvim normalna pojava kod osoba sa poremećajem hormona.
Kinky kaže:
RELIGIJSKI MOMENT VIRDŽINA
Bitno je za naglasiti još nešto; pojava virdžina je zabilježena i među muslimanskim i katoličkim i pravoslavnim stanovništvom tih područja na kojima su živjele. Zašto je to bitno? Pa zato što, konkretno, katoličanstvo ne dozvoljava da žene uokolo hodaju obučene u muškarce bez valjanog razloga. Doduše, nisam neka slijepa poklonica koja se pretjerano interesirala za ovaj biblijski aspekt, ali sam čitala da je sv. Toma govorio da takvo oblačenje nije dozvoljeno, uz izuzetak, citiram, 'katkad to može biti bez grijeha zbog neke nužde ili zbog toga da se sakrije od neprijatelja, ili zbog nečeg drugog sličnoga.’ Pod uvjetom da katolicima ovo nešto znači, slobodno mogu reći da ne da su kultura i društvo nadvladali samo Prirodu u pogledu raskoraka spola i roda virdžina, nego su nadvladali i samu religiju, sve u ime toga da bi obitelj ponosno mogla reći kako ima 'sina' (makar i transvestiticu), da ne bi imanje otišlo u miraz (iako će na kraju i tako 'propasti', pošto virdžina nema nasljednika), u ime tradicije i krvne osvete koje su se svi bojali kao vraga ili, pak, da obitelj bez sina ne bi, prema općem vjerovanju, bila osuđena na prokletstvo i propast. Zanimljivo i znakovito (i praznovjerno), nema šta.
Citat iz teksta kojeg je iskoristila: