Marketing
Zagreb: Borba za grad se nastavlja
Slika lijevo: Prag, koji se borbom građana uspio othrvati najgrubljim nasrtajima razvojnika. Preuzeto s jednog bloga (na engleskom).
Gradonačelnik i poglavar Zagreba Milan Bandić, iako ozbiljno uzdman u vlastitoj stranci, kao što se i očekivalo, održao je kontrolu nad gradskom Skupštinom. Projekt razaranja bloka Cvjetni trg - Varšavska - Gundulićeva - Ilica prošao je relativnom većinom. Za plan su glasovali 23 zastupnika i zastupnica, protiv je bilo 8, suzdržanih 8, dok čak 12 nije prisustvovalo sjednici odnosno glasovanju.
Među paradokse skupštinskog života spada i to, da su oni koji su glasali protiv ili suzdržano posredno ipak omogućili da plan prođe: da su izašli iz vijećnice, ne bi bilo kvoruma i odluka ne bi mogla biti donesena. Prihvaćena je i hrpa drugih spornih planova, oko kojih će još biti sukoba.
Došlo je do ozbiljnog raskola u SDP-u. Prema izvještajima, od 19 zastupnika i zastupnica SDP-a, samo devet je podržalo projekt, dok se petero (Mirando Mršić, Ivo Josipović, Neven Mimica, Iva Prpić i Jurica Meić) ili čak sedmero "Milanovićevih" suzdržalo, a ostali valjda nisu došli na sjednicu.
Prisustvovalo je samo troje HDZ-ovaca (četvero odsutno), od kojih su dvojica bila za projekt, a jedna (Danira Bilić Nakić) je glasovala protiv. Protiv su bili vijećnici HNS-a i HSP, te bivši pravaš a danas nezavisni Miroslav Rožić (kojem je međutim dosta "rajngla revolucije", jer ionako su, kaže cijeli centar grada sagradili privatnici; da - ali u ono mraćno doba Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije, javna vlast je privatnicima davala okvire, a ne obrnuto!). Bandić je međutim dobio potporu vjernih koalicijskih podložnika HSS-a, HSU i SNL-a, te dvoje nezavisnih.
Desno: "Kuća koja pleše" u središtu Praga, popularno nazvana "Ginger i Fred", sagrađena 1994.-1996..Projektirao ju je češki arhitekt hrvatskog porijekla Vlado Milunić. Tipičan projekt destruktivističke arhitekture izazvao je brojne kontroverze. Iako se arhitektnosti snažno razlikuje od okruženja neo-baroka, neo-gotike i secesije, ima bitnu karakteristiku koji bezdušni Podrecin trgovačko-stambeni centar nema: uklapa se u ambijentalnu cjelinu, čuva njezin identitet, njezinu dušu. Osim toga, sagrađena je na praznoj parceli, umjesto kuće srušene u Drugom svjetskom ratu. Pogledajte tekst na engleskom na prague.net te članak na wikipediji.
Ivica Fanjek, pročelnik za prostorno devastiranje, objasnio je vijećnicima i neukom puku da je ključni razlog uništenja ambijentalne vrijednosti trga i sužavanja pješačke zone potreba da se urede dvorišta u središtu bloka. Ona će se urediti na taj način, da ih se uništi.
Doris Kažimir, pročelnica Gradskog ureda za uništavanje spomenika kulture i prirode (koja na upite vijećnika gradske četvrti Gornji grad - Medveščak prezrivo odgovara: "a tko ste vi da ja vama nešto kažem?"), slavodobitno je objavila da kuća s adresom Preobraženska 6, na kojoj stoji spomen ploča pjesniku Vladimiru Vidriću, zapravo s njim nema veze; pa je onda sasvim normalno, da ju se sruši.
Kao i susjednu kuću, na adresi Trg Petra Preradovića 6, koju je sagradio značajni ali i zaboravljeni zagrebački poduzetnik, nakladnik i mecena Ignjat Granitz. On je prije 130 godina stvorio tiskaru i nakladničko poduzeće, iz kojih je nastao današnji "Vjesnik". Nasuprot Tomi Horvatinčiću, koji zastupa kapital sumnjivog porijekla koji udara i zarađuje po načelu "drpi i bježi", Granitz je primjer pravog poduzetnika, koji zarađuje tako, da nešto stvori.
Odobren je i plan gradnje sedmerokatnice u Cesarćevoj, a i drugim se donjograskim blokovima sprema ista sudbina. Svatko tko ima para moći će dobiti dozvolu da ruši i gradi kako mu volja.
Zagreb, a jednako i Osijek, Split, Dubrovnik i drugi hrvatski gradovi, suočeni su danas s razornim aspektima kapitalizma: u ime profita, bezdušno rušenje svih drugih dobara - kulture, tradicije, nekonzumerskog okupljanja. Kapitalizam je uspješan jedino, ako je snaga kapitala ukroćena i usmjerena načelom demokracije, vladavine naroda. Taj se sukob svuda događa. U posljednja dva desetljeća, građani Berlina, Praga, Bogote i niza drugih gradova u Europi i van nje uspješno su se othrvali razornim nakanama bezdušnih profitera. Nakon toga, razvojnike su zamijenili poduzetnici: poslovni ljudi kadri da svoje interese usklade sa interesima naroda.
Lijevo: panorama Cvjetnoga trga po projektu Borisa Podrecce. Nasuprot crkvi Sv. Preobraženja Gospodnjeg, razjapilo bi se ždrijelo trgovačkog centra, modernog hrama potrošnje. Cijeli trg postaje samo predvorje prostora privatnog biznisa.
Zastupnici razaranja gradskog centra inzitiraju na potrebi "revitalizacije" blokova Donjeg grada, lažući da centar umire. Istina je naravno suprotna: centar Zagreba je itekako živ, i upravo zato razvojnički kapital, brutalno gazeći javni interes, pikira na njega bezbrojnim šoping-cenrima, stanovima za elitu i sličnim profitabilnim sadržajima. Gradonačelnik Zagreba, iz stranke koja se naziva "socijalno demokratskom", dakle strankom radnika (onih, koji žive od svojeg rada i ne posjeduju kapital), bezrezervno pogoduje razvojničkom kapitalu na način, kojeg se ne bi postidio ni najradikalniji američki libertarijanac (radikalni liberal, koji stavlja privatne interese iznad narodnih).
U Zagrebu sve poskupljuje, gradski proračun je veći nego ukupni proračuni svih gradova i općina u Hrvatskoj, Zagrebački holding jedno je od najmoćnijih hrvatskih poduzeća - a ipak se tvrdi kako nema novca pa zato treba dati sve pogodnosti onima, koji novac imaju (ili ga se mogu mešetarskim metodama domoći).
Godine 2006. bio je donesen Generalni urbanistički plan koji, uz brojne kompromise, na temelju trogodišnje rasprave u kojoj su sudjelovali stručnjaci raznih struka, stranke, udruge i građani, zaključuje da se u blokove može intervenirati samo vrlo pažljivo i ograničeno. Taj je plan polazio od normalnog odnosa javnog i privatnog interesa: javna vlast daje privatnicima (bez obzira, koliko para imaju) okvire, u okviru kojih se trebaju kretati. Taj je plan poštovao činjenicu da je zagrabački Donji grad kao povijesno-urbanistička cjelina uveden u Registar nepokretnih kulturnih dobara Ministarstva kulture RH (Z-1525).
Danas, promotori razaranja grada ponašaju se kao da taj GUP nikada nije ni postojao i bulazne o tome kako bi zastupnici narodnog interesa morali izmišljati neke posve nove "bolje" planove!
U vrijeme kad je taj GUP završavan, pojavio se razvojnik Tomo Horvatinčić s idejom zarađivanja novca uz uništenja osnovne logike tog plana - kako urbanističke, tako i demokratske. Zagrebački gradonačelnik zaključio je da sve napravljeno treba baciti u smeće, da bi se njemu omogućila zarada. S jedne strane 54.000 potpisa građana - s druge, brutalni mešetar koji može angažirati 54 milijuna eura (ili više, svejedno). "Lova je uvijek u pravu, narod nas ne zanima!" rekli su gradonačelnik i gradski vijećnici.
Žele nas usrećiti i protiv naše volje. Žele nam sagraditi Zagreb još ljepši i još stariji. Borba je međutim tek počela. Narod neće odustati od borbe protiv agresora na grad, koji mu pripada.
Pogledajte:
Urša Raukar: Pismo predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu i ministru kulture Boži Biškupiću
Pokret otpora protiv devastacije gradova
Članak o Trgu Petra Preradovića na hrvatskoj wikipediji
Povijest Trga Petra Preradovića (članak u časopisu Vijenac)
Post je objavljen 31.01.2008. u 23:33 sati.