Kišilo je.
Tako prokleto dugo i dosadno je kišilo danima.
I što ima veze što je tata umro pred nepuna dva mjeseca. Dosta joj je bilo svega.
Htjela je otići na taj Škorin koncert, pa neka ju osuđuju i zamjeraju joj što ne žali za tatom.
U stvari...pitala se, da li uopće žali za njim. I kojega vraga njena mama stalno cvili za njim. Da li je to samo običaj, da joj susjedi, rodbina ili netko nevrijedan ne bi zamjerio da se slučajno osmjehnula.
Zašto da ga žale! Zapravo bi trebala otići na taj koncert i slaviti slobodu.
Izvukao im je svima posljednji novčić na bolnice, pelene, masti...pijanica notorna.
Cijeli život provela je u strahu od njegovoga povratka iz birtije ili neke kavanetine gdje se on opijao sa svojim propalicama.
Cijeli život, ona i njenih četiri sestre čeznule su za novim cipelama, za lijepom haljinom.
Sve njihove haljine, grudnjake, nove pamučne gaćice i higijenske uloške on je trošio u kavanama, a one su umjesto „alwaysa“ koji se reklamirao na svakom koraku, od starih krpa, starih košulja ili čega se mama sve nije dosjetila radila duguljaste krpe koje su služile kao higijenski ulošci.
Nosile su jedna od druge odjeću i obuću, a da nisu imale niti za popravku kod postolara.
I stidjele su se. Tako su se silno stidjele dečkiju koji su im se udvarali.
Zato se ona udala za Peru. Bila je maloljetna. Ali k vragu sve. Samo da ode iz te lude kuće.
Nije marila za majčin prešutni prijekor u pogledu.
Ana joj je donijela crvene hlače na kojima je visio dugi lanac. I majicu koja je više otkrivala nego pokrivala.
Tko mari!
I ona njena srednja, ćaćina mezimica, gledala ju je ispod oborenog pogleda.
Ma, kvragu sve. Ani je bilo neugodno od njene majke, ali ona ju je samo uzela ispod ruke i povukla u kupaonicu.
„Daj, našminkaj me! Ti to radiš dobro. Hoću da otkačim večeras!“ – rekla je Ani i pružila ono malo šminke koju je imala.
Ana joj na kraju špricnu malo svoga skupoga parfema po vratu i reče joj:
„Jao, Sonja kako si lijepa. Ista si ona Kidmanovica!“
Znala je Sonja da je lijepa. Zato je spavala sa svima koji su to htjeli. I pita se da li je ikada voljela Peru. Da li je on bio samo njen brod-spasitelj!
Tko mari!
Osjećala se tako dobro u toj diskoteci punoj dima gdje je muzika udarala kroz rebra.
A Škoro?
On je takav kurviš. Stajala je ravno ispred njega, a on joj je stalno slao one poglede, zbog kojih se završi tamo negdje iza kulisa.
Tko mari!
Post je objavljen 01.02.2008. u 15:30 sati.