Naisla sam na neka tuzna lica danas...Zbog ispita, ljubavi, smrti, vrimena....I razmisljala. U sto se pretvara ovaj svit? Iz dana u dan ljudi ka da su skroz izgubili tu zivotnu nit / bit koja im daje neki smisao...I trazila nesto sto bi bilo najslicnije mom dozivljaju dana....Mozda nesto ka molitvu. I nasla...Nadam se da se ne osjecate bas ovako, ali molite Boga da bude vasa zvijezda pratilica...
A. B. Simic
MOLITVA NA PUTU
Boze
koji si me do ovoga casa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih zelja
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemocno ko moje ruke vise
Boze
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prodje mlaz crvene svjeze krvi
Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda
Znam da se cesto puta osjecate iz bilo kakvog razloga lose..I ja koja sam bila dozivotni optimist(ali i realist), pala sam poprilicno...Isto tako znam, da se ponekad osjecate izgubljeno, ali On je tu da vas vrati na pravi put. Ponekad ste i zasljepljeni ovom zatupljujucom svakodnevnicom, ali On je tu da vam vrati vid...On je ta milost koja vam daje snagu da idete dalje...I iako se ponekad osjecate usamljeno - NE ZABORAVITE!!!! ON JE TU....
Sto je izgubljen dan? Dan kad se nisi nasmijao....(P. Bosmans)
Bog vas blagoslovija, Debela
Post je objavljen 31.01.2008. u 20:13 sati.