Marketing
Daljine nisu to sto se za dusu primilo...pusta su to polja nade i barikade izmedju nas...
Tesko je ostvariti sebi sve zelje. I onda kada mislimo da smo neizmjerno sretni na povrsinu najcesce ispliva neki ocaj, tuga ili zelja za boljim, zelja za uspjehom, za dostizanjem nedokucivih ciljeva koji se cine tako obaveznim za doseci.
Sta bi djevojka pozeljela?
Ona ista djevojka koja se zaljubila u vjetar i koja je dobila sve o cemu je ikad sanjala?
Vec ga dugo posmatra, to i sama zna.
Tako dugo da joj se cini da ga zna cijeli zivot. Tako cesto sanja o njemu da vec zna kakvi su njegovi poljupci, njegov dah, kosa, dodir.
Djevojka je opet sama. Po ko znam koji put ona prolazi cesljem kroz svoju dugu, crnu kosu. Ispred nje je veliko zrcalo i stolic sa raznim mirisima. Djevojka ih pazljivo pregleda. Bira najmanju bocicu. Sobu preplavlja miris vanilije i lavande. Njene oci sijaju. Zbog osjecaja koji je ispunjava i zbog sitnih suzica koje se skrivaju u njenim velikim ocima.
U ogledalu je sada samo odlucna, vesela i zaljubljena djevojka. Sto onda ceka? I sama zna zasto je kosu pocesljala tako polako, od tjemena do vrhova. Zasto je miris izabrala tako oprezno.
I dalje posmatra svoj odraz. Kada bi barem takva cura mogla uraditi sve ono sto ona oduvijek zeli.
Vec je vani, obucena u sarenu, ljetnu haljinicu. Znala je da ce ga naci. On je kao mjesec - gdje god da ode on je stalno tu.
Jorgovani mirisu ulicom. Njihov miris je tako opojan. Vec ga je mogla vidjeti.
Tamo kod vrbe, gdje je ona toliko cesto odlazila zamisljajuci sebe pored njega kako zajedno slusaju vjetar.
I koliko puta je on odlazio bez upozorenja ostavljajucu je u mraku, odnoseci sa sobom i vjetar i mjesec i miris jorgovana.
Ali sada je znala da ju je primjetio. Njena je kosa bila carobna, njene oci su svjetlucale, a miris vanilije i lavande je milovao njeno tijelo. Zaista vidio ju je. Kako i ne bi. Ona je bila tu samo zbog njega.
U sobi ju je i dalje cekalo zrcalo i onaj isti odraz.
"Zelis li da ti ispunim zelju, djevojko?", upitala ju je osoba iz zrcala, dok je ona ponovo cesljala kosu.
"O, naravno! Naravno da zelim!"
"Reci mi, sta najvise zelis u zivotu?"
"Zelim da me odvedes na moje najdraze mjesto i zelim da me tamo ceka ljubav mog zivota, najposebnija osoba, onaj koji zasluzuje svaku moju suzu, moj osmjeh, moj uzdah!"
"Dobro, djevojko, ali zelim da znas da imas pravo samo na jednu zelju."
"O, znam...znam da ce me on tamo cekati. Znam da me je vidio i da on osjeca sve sto i ja."
Odraza nestade, a djevojka se nadje na onom mjestu pored vrbe, opijena mirisom jorgovana i obasjana mjesecinom.
Zasto se on nije pojavio?
Jednom su skupinu mladica pitali sta bi pozeljeli da nadju na vrhu najvise planine. Vecina ih je odgovorila da bi zeljeli pronaci srecu, zdravlje, uspjeh u poslu, novac...Ali kada su isto pitanje postavili skupini djevojaka sve one su imale potpuno jednak odgovor...popele bi se na sam vrh planine, ako treba i u stiklama, samo ako bi im neko obecao da ce tamo pronaci ljubav svog zivota.
Ovaj post zbog nekog nepostojeceg razloga zelim posvetiti svojoj Azri...
Post je objavljen 31.01.2008. u 19:22 sati.