Marketing
Sasvim javno i osobno.
Ljubljena.
Primjetih da većina ''mlađih'' blog osoba, i onih koji se tako osjećaju piše poprilićno slićne blogove. I tada si ti isti ostavljaju po par trilijona popularno zvanih kommova. Nekad čak zalutaju i do mog bloga te mi ostave po par komentara.
Što mi je donekle i simpatićno.
Tipa blogova u čast Tošu Proheskom, u čast kulta sestara Olsen, Ministra Primorca, Antonia Garibaldia i ostalih uzora današnje mladeži. Popraćenih mnoštvom vizualnih efekata, rasvjetnih signala i ostalih kućnih potrepština. Nisam se našao za pravit pametan, ali većina se tih blogova, (a drago mi je što nasljednici Hrvatskog carstva pišu), svodi na ostavljenje po 3765.4 komentara bez čitanja posta. Neko bi sudeći po fascinantnoj slićnosti tih blogova, mogao zaključiti da osobe u određenoj dobi nemaju osobnost. Ili da su svi ''copy paste'' generacija. Ipak pronašao sam mladu blogericu koja se i sama pobunila protiv ovakvog režima. Revolucionarku blogova mlađih blogera. I odlućio sam je ''blog posvojiti'' u programu kojeg bih želio promovirati '' Veliki blog brat'' zove se Richard Ramirez. Želio bi i da Vi moji dragi prijatelji pronađete jednog mlađeg blogera i stvorite s njim ovakovu simbiozu. Bez ikakvih don Michael Jackson ideja molim.
Upade mi u uho:
-Marka Perkovića Pušku kućne izrade optužili za antisemitizam i neonacizam. ( On je vjerojatno ponosan) Ja se suosjećam s Markom, bar ovaj put, u potpunosti. Ta Thompsona je jednako apsurdno optužiti za antisemitizam kao i za semitizam. Njemu su uz nacizam i neonacizam to potpuno strani pojmovi kao i Da vinci, Picasso i ostale komunjare. On jednostavno voli svoje i prezire sve ostalo. Ta čovjeka su mogli optužiti i za rasizam, sexizam, turcizam, hungarizam i svaki ostali izam. Optužiti Thompsona da je antisemit je kao da optužite psa da je neodgojen jer jede bez vilice i noža. Ne treba postati apsurdan, e moj narode.
Netko mi je ukrao nick, jer ga nisam dobro vezo lancem.
Da netko mi je sinoć promijenio nick. Tako sam pokršten u au,. Meni je to bilo simpatićno, ali sam se ipak osjećao kao da mi je netko otkinuo dio osobnosti. A kažu da se o osobi može dosta saznati iz glazbe koju ista sluša. Pa znam da ovo izgleda kao post očajnog blogera koji samo što nije poćeo pisati o svojim kurjim oćima, ipak evo glazbenika koje ja poslušam:
Tonći Huljić
Jimi Hendrix. Obožavam njegov Blues-funky zvuk. Veliki tekstopisac, umijetnik. Malo je takvih, premalo, tek toliko da ih obožavamo. The story of life is quicker than an winck of an eye the story of love is hello, goodbye. Until we meet again.. Njegovi poslijednji stihovi iz noći kad je preminuo. Inaće čovjek je suprotno vjerovanju da je nastradao u ratu prilikom skoka iz aviona, izbaćen iz vojske jer je stalno spavao za stražom. Poštujem, poštujem.
***
Mate Bulić.
Bob Marley. Ja se sa svakim svojim glazbenim idolom poistovijetim. Ili podsvijesno tražim nekog tko pjeva baš o meni i meni. To je dugo bio on. Jamajkanski Bog reggaea. Najlijepši glas koji sam slušao. Vjeruje u ono što pjeva. Ja to osjetim, borac za ljudska prava i dobotnik Nobelove nagrade za mir u trećem svijetu. Najveći.
***
Jasmin Stavros
Leonard Cohen. Filozof i pijesnik na čije se stihove režu vene. To je uistinu tako Suzzane.
***
Eric Clapton, The Doors, Bob Dylan, Bruce Springsteen (Born in the USA), Dire straits, The Clash, Janis Joplin, Led Zeppelin, U2 i ostali klasićni rockeri, hard rockeri i blueseri od B.B. Kinga do Stevea Raya.
Volim ja i domaće popevke, od dalmatinske do slavonske preko Zambijske.
Ako itko ide na koncerte nekog od navedenih u živom stanju, a ima kartu za jednog Uda više...
Inaće o glazbi sam baš juće raspravljao sa Cebom-Amebom koji je zadnjim postom promijenio orijentaciju. Ma ne nije izašao u javnost, perverznjačine već je napisao presmiješan, štoviše genijalan post, kategorija posta: pizdarija, uživajte.
Kazna mi je što te udim...
font>
Post je objavljen 31.01.2008. u 17:36 sati.