Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/naputuzanekuda

Marketing

Kad zbrojim dva i dva


Dragi dnevnice, bla bla bla... Ma da nebi jos tako i zapocela.
Nekim bajnim cudom, ponovo pisem, iako sam rekla da ne stignem. Kupila sam si neku krpicu, pa sam sretna. Eh, sto cure moze uciniti sretnima....
Odleprsao je danasnji kolokvij. I to sam rjesila. Imala sam legendarne likove ispred sebe, koji su nekim slucajem, prepisivali od mene, nije da sam znala, al ajde... Okretali su se sa ispadima 'jel ima neceg novog kod tebe na ispitu'. Da, nadam se da ce dobro proci.

Danas, jedino sta sam znala je bilo, smijati se, smijati se, i smijati se. Dobila sam zbog toga razne novine u glavu. Ali, i dalje sam se smijala.

Zao mi je sto gubim kontakt sa bivsom najboljom prijateljicom. Nazalost nemogu je vise nazivati najboljom. Nemam snage vise razgovarati o svemu s njom. Nemogu vise biti otvorena. Nemogu je vise traziti za savijet. K vragu.
Nikog vise nemogu smatrati najboljim prijateljem. Dvoje najboljih prijatelja me povrijedilo. Jedan decko, bio je moj najbolji prijatelj. Ne znam zbog cega se naljutio, rekao je da ima milijun razloga, a nije mi znao nabrojati ni jednoga. Drzao se visoko. Neka. Spustit ce ga netko.


Još i danas zamiriše trešnja
U proljeće kao davno prije
Jedna trešnja danima daleko
Tamo gdje me već odavno nije

Rekao sam kad poći sam mor'o
Uzmite mi i kuću i njivu
Samo trešnju ostanite staru
Kad navratim da je vidim živu

Što to ima u ljudima tužno
Da ulaze u tuđe živote
Tko to živi u prošlosti mojoj
A još nije umro od stamote




Post je objavljen 31.01.2008. u 17:18 sati.