Marketing
..moj prvijenac..nažalost - tužan početak
Za uvod u ostale postove napomena da će postove biti onako kakav sam i ja inače...to znači s puno optimizma, ali i oštrom dozom realizma 
...međutim, bit će i puno postova koji će biti kao neka vrsta foruma gdje želim ćuti vaša razmišljanja o mojim razmišljanjima 
i temam o kojima pišem...
Ovaj uvod i ovakav početak vjerojatno nebi postojao da danas u školi nisam saznao za groznu vijest zbog koje i počinjemo sa ovom temom...a to je - samoubojstvo...jučer umjesto da je u školi sedamnaestogodišnja djevojka je ostala doma i završila svoj zemaljski put...
Neželim dalje o njoj jer ju nisam ni poznavao, a nevolim pričat o stvarima i ljudima o kojima neznam tako da neželim da me netko krivo shvati...
Nadalje...idemo općenito...koliko hrabrosti moramo imati da bi učinili nešto tako kukavički? (tu nemislim na tu djevojku - podsjećam idemo općenito)...žao mi je ovakvih stvari jel nitko nije zaslužio da mu se nanese toliko boli da se dovede u ovakvu situaciju...i uopće koliko nas nešto mora mučiti, izjedati i progoniti da bi se doveli u ovakvu situaciju??...mislim da je najveći problem shvaćanje samog sebe, jer u današnjem svijetu nemožemo ostati normalni i dobri/pozitivni ljudi bez da shvatimo koliko zapravo imamo ljepih stvari oko sebe i u sebi...zašto nekima za sreću nije dovoljno to što imaju oca ili majku, brata ili sestru, curu ili dečka?..što se svaki dan većina vas budi i ČUJE sve oko sebe, što VIDI stvari oko sebe, što sad RAZMIŠLJA o ovome...koliko nerazumni trebamo biti da bi shvatili koliko zapravo možemo biti sretni ako to želimo...zato razmislite još jednom o svemu, nasmijte se za sve kojima je stalo do vas i kojima nešto značite (a svatko ima nekoga komu nešto znači), i nezaboravite da koliko dajete toliko i dobivate zato se potrudite da sami sebi budete poticaj, to date drugima i prava osoba će to znati vratiti...zato osmijeh, uživajte i svakako krenite s komentarima 
Post je objavljen 31.01.2008. u 14:29 sati.