Iz eseja Zdravka Zime :
Ljepoti je mjesto u Kini: toj tvrdnji, jednostavnoj i konciznoj, nema se što dodati ni oduzeti. Kao francuski pjesnik Victor Segalen, koji je živio tako da je putovao - i koji je napisao roman o Zabranjenom gradu - Diminić je u Kini osluškivao jeku svog mnogostrukog bića. Ako je konfucijski nauk dio kineskog svjetonazora i društveno normirane etike, koji propovijeda put kojim će čovjek dospjeti do sreće i unutarnjeg sklada, ako komunikacija svih bića nije plod diktata nego nastojanja pojedinca, onda nema dvojbe da je Konfucijevu školu, a da to nije ni znao, pohodio i Diminić. Kako god uzeli, nije izvjesno je li u Kinu dospio jumbo jetom (kojeg se toliko straši) ili pomoću malog ptića (kojeg toliko voli). U svakom slučaju, važno je letjeti: zahvaljujući Diminiću, za takvu vrstu putovanja možemo se poslije svega okuražiti i sami.
Zdravko Zima
Cjelovit esej Zdravka Zime o ovoj knjizi dostupan
na ovome linku
*******
Josip Diminić (Sveti Lovreć, 1937), završio u Zagrebu školu primijenjene umjetnosti 1957, a 1963. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Marina Tartaglie. Od 1964. živi u Labinu. Od 1978. predaje na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, gdje je u zvanju redovitog sveučilišnog profesora od 1984. godine. Od sedamdesetih godina u njegovom djelu prevladavaju obojeni reljefi u drvu i skulpture u drvu, kamenu i bronci. Forma je nefiguralna, sažeta od elementarnih organskih simbola i znakova. U kasnijem razdoblju prevladavaju antropomorfni oblici i stilizirane forme ptice. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Autor je više javnih spomenika. Suosnivač je likovne skupine “Labinski atelieri”, Mediteranskog slikarskog simpozija, periodične izložbe Ars Histriae i Međunarodne kiparske škole u Vrsaru. Do sada je za svoj rad primio 23 nagrade