Promatram te u mraku...
Tek slabašno svijetlo svijeće,
Nečujno pada na tvoj lik.
Lik spuštene glave,
Povrijeđenog ponosa...
Gledam te sa suzama u očima,
Želeći ti prići,
Pružiti ti utjehu i tek,
Malenu mrvicu nade,
Toliko malenu tek da osjetiš,
Da još nije sve gotovo,
Da poželiš ići dalje.
Gledajući te dok patiš,
Poželim ti darovati sve što nije ona...
Zagrliti te i ne puštati iz svog,
Zagrljaja.
Dok te gledam,
Noge mi same kreću prema tebi,
Ruke se pružaju prema,
Tvojim ramenima.
Suze počnu teći jer tvoja bol,
Me boli sve snažnije i snažnije.
Željela bih te poljubiti da više nikada,
Ne zaplačeš, da ne pustiš ni jednu suzu,
I tako, promatram te u nadi da,
Ću ti jednog dana moći sve to dati...
Jednog dana...
Post je objavljen 31.01.2008. u 03:16 sati.