evo. danas mi je imednan. i ivana e opet kod mene. bilo joj je usput, samo par kilometara. danas se dogodilo zanimljiva stvar meni na putu do škole. dakle. idemo nas 4 ko obično, i učimo nelu povjest. ajde de. i najednom. zastane martina. (pišem u 3 licu da bude onako, seksi) i počne vrištat. nekim odvratnim strašnim glasom. ove dvje se okrenu, sa primisli: jel je pas? ili čudovište? a kad ono, ko iz grma: feketić! jadan se zacrvenio i pokušava nas zaobič, a martina i dalje vrišti ko u transu, a ove dvje se koče od smjeha, ne mogu disat!! i sad. još malo gluposti pa da ivana može kući. 
joooj. e ova je priča suuuper
. dakle, jednog ljepog sunčanog jutra, dok je još bio mrak, oko 4 posljepodne. vrača se martina kući. i stavila ona slušalice u uši, i upalila pjesme, i sluša otvoren prozor. dere se iz petnih žila, jedva dolazi do zraka, i ko neki predosječaj. okrene se ona. a kad ono. neka dvojica, koje ona poznaje se preko ceste kidaju od smjeha, plaču, cure im suze, a martina jadna sva ispreplašena spremi slušalice i nastavi ko da se ništ nije dogodilo...
evo još par. pošto je dosad sve bilo o martini, ajmo malo o ivani. dakle. evo je jadan se pati sjedi na lopti za pilates. bar je pet puta pukla galvom od ormar. danas je na satu razrednika bila glavna zvjkezda. morali smo pisat neke priče. događaje. i svi su bili o njenim glupostima, bukur točka, prjetnja dragani, najmirišljaviji sat likovnog... ![]()
evo još malo o ivi, na astronomiji, najdražem nam satu, radili smo prokltee ždralove. i dobiju se neke nožice, pitaj boga, i izjavi ona mudro: brbliću, raširi noge, vidiš kako sam ja svoje već ljepo raširila. bilo je još toga, najperverznija astronomija ikad.
aj evo. vidi se da smo postale pametnije (sve osim martine), nema baš neklih gluposti. glup mi je post. ja bi ga obrisalaaaaaaaa al nema veze.
aj pozzzz svima 
Post je objavljen 30.01.2008. u 20:19 sati.