U cemu je sustina predsjednickih izbora u Srbiji?Pa,valjda u njihovom doprinosu prastarom pravilu prema kojem je iskrenost posljednja stvar koja bi u politici bila pozeljna.Jer,i Boris Tadic i Tomislav Nikolic savrseno dobro znaju da je Kosovo izgubljeno za Srbiju,ali obojica igraju na kartu njegovog opstanka unutar bivse najvece jugoslovenske republike.Cista fatamorgana!To je klasican primjer kad uzarene nacionalne emocije ne korespondiraju sa stvarnoscu.Zato su veliki samo oni politicari koji te dvije stvari razlikuju.Kad je mocni jevrejski lobi ponudio Albertu Ajnstajnu da bude premijer novostvorene drzave Izrael,tvorac toerije relativiteta je to odbio,objasnivsi da bi,u protivnom,izraelskom narodu morao reci ono sto on ne zeli da cuje.
Kolektivno suocavanje sa prosloscu nikada nije lako,ali je katarzicno.Beogradski NIN,najsofisticiraniji medijski proizvod Milosevicevog rezima,koji je u toj misiji nadzivio i samog Milosevica,postavio je pitanje:"Sta Srbija mora uciniti u 21.vijeku?",i potrazio odgovore medju sesnaest"mislecih Srba".Njihova misljenja su objavljena u dva januarska broja ovog nedjeljnika.U tom akademskom spasavanju Srbije od"zla svakojega"oglasili su se i neki prononsirani velikosrbi,poput istoricara Vasilija Krestica i knjizevnika Milovana Danojlica.NIN je za potrebe svoje ankete angazovao i dvojicu nasih bivsih sugradjana,akademika Milorada Ekmecica i politologa Nenada Kecmanovica,koji su svoje akademske karijere stekli u Sarajevu.
Ekmecic tvrdi da Srbi svoju proslost,ukljucujuci i Miloseviceve ratove,nisu pravili po vlastitom izboru,te da ce i u neposrednoj i daljoj buducnosti"tancovati na Balkanu kako svetski orkestri budu svirali,pa ce nase sutra biti isto sto je bilo nase juce".Shodno tome,ugledni istoricar zakljucuje da Srbi ne smiju vise ratovati,"jer ce im Veliki brat preko okeana prirediti etnicko ciscenje iz Bosne,kao sto je uradio iz Hrvatske i Kosova".Iz ovog tumacenja srpskih vojnih,
politickih i moralnih poraza proizlazi da Srbi nisu iscrpili sve motive i razloge za jos malo ratovanja ili,sto bi rekao Matija Beckovic-ceranja,ali da to ne smiju samo zato sto ce ih Amerika jos jednom surovo kazniti!?
Izgleda da Beckoviceva programska pjesma"Ceracemo se jos",napisana nakon Milosevicevih izgubljenih ratova,
ne pije vise vodu ni kod velikosrpskih nacionalista.
Trebalo bi pitati psihologe i psihijatre zasto neki ljudi,napustivsi svoju domovinu kad joj je bilo najteze,sa toliko zara prizeljkuju njenu propast i nestanak?Paradigma tog sindroma je Nenad Kecmanovic,kratko vrijeme clan ratnog Predsjednistva BiH,a potom opravdano odsutan zbog odlaska na Pale,odnosno u Beograd.Bivsi profesor
Sarajevskog univerziteta godinama u tom istom NIN-u objavljuje tekstove u kojima Bosna i Hercegovina nestaje ili ce nestati..U pomenutoj anketi,Kecmanovic koncept multikulturalizma proglasava propalim i pretpostavlja mu balkansku prekompoziciju drzavnih granica na teritorijalno-etnickom principu."A prica o tome kako se Kosovo i Albanija poslije nece ujediniti jednako je naivna koliko i prica kako ce se poslije Lajcakovih ustavnih reformi tzv.Herceg-Bosna i Republika Srpska udruziti sa bosnjackim kantonima u jedinstvenu BIH,ili Makedonija sacuvati svoj zapadni dio,ili Crna Gora bez problema opstati u sadasnjim granicama."
Kecmanovic je predocenom prekompozicijom granica na Balkanu ponudio svoj odgovor na zadatu temu,iza kojeg se krije sifrovana poruka da ce Srbija biti uvecana za Republiku Srpsku,a Hrvatska za pokojnu Herceg-Bosnu.Sve dok se taj proces ne dovede do kraja,"sveukupne drustvene energije bice usmjerene na nacionalno i drzavno biti ili ne biti".Ovo zvuci odnekud poznato,kao politicki plagijat.Ideja,naime,nije izvorno Kecmanoviceva,njeni tvorci su Milosevic i Tudjman.Istrajavajuci na ozivljavanju dvojice mrtvaca koji su u Karadjordjevu nazdravljali nad mapom Bosne i Hercegovine,Kecmanovic,htio to ili ne,promovira sebe u njihovog sljedbenika.
Elem,u tih sesnaest"inspirativnih intelektualnih odgovora mislecih ljudi",kako NIN najavljuje svoju anketu,navedena su mnoga zla koja prijete Srbiji,od onih cije je ishodiste u teoriji zavjere,medju Srbima omiljenoj naucnoj disciplini,
preko politicke i druge zapustenosti srpskog drustva,pa sve do bauka globalizacije.Ali ima tu i korisnih ideja,poput zalaganja za stvaranjem novog kulturnog modela,koji bi zamijenio tradicionalni poredak vrijednosti medju Srbima.
Preporucuje se i mirenje s cinjenicom da je Srbija jedna mala i siromasna zemlja.Ali,nema onog sto bi svemu tome trebalo da prethodi-intelektualnog vapaja za suocenjem sa bliskom prosloscu i za nacionalnom katarzom.
Nema Vukovara,Sarajeva i Srebrenice.Ta ista proslost porodila je nezavisnost Kosova.Ako je u suocenju s njom"mislecim Srbima"stran jedan Ginter Gras,zasto bar ne poslusaju jednog Rusa,knjizevnog giganta Aleksandra
Solzenjicina:"SVAKI NAROD MORA MORALNO DA ODGOVARA ZA SVOJU CIJELU PROSLOST-I ZA ONU KOJA JE SRAMNA.I KAKO DA ODGOVARA?POKUSAJEM DA OSMISLI-ZASTO JE TAKO NESTO BILO MOGUCE?"
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 30.01.2008. u 16:04 sati.