piše: dr. Benjamin Perasović
"Techno (sub)kultura", domaći pokret ekstatičkih rituala cjelonoćnog ravea, započinje u doba rata, zapravo u prvom periodu realtivnog smirivanja ratnih sukoba tijekom 1992., kada se stvara jezgra od nekoliko neformalnih grupa, dok oblikovanje i širenje, profiliranje scene obilježava 1993. godinu. Od prvih grupica do desetak tisuća ravera, u Hrvatskoj se ponovila priča karakteristična za mnoge druge europske sredine, i to u uvjetima rata, što omogućuje zanimljivu napetost u interpretacijama kontekstualnih određenja.
Jedan od prvih (jasno je kako teško nalazimo upravo jedan "prvi" party) techno partyja održan je u atmosferi neizvjesnosti, početka rata i zajedničkih odlazaka u skloništa, u prosincu 1991. Organizatori tvrde da je oblik zajedništva (njihovim riječima: "zajednička spika, tip ludila i solidarnosti") koji je stvoren specifičnom "scenom" skloništa i uzbuna, pridonio uspjehu tog partyja. Na tim, prvim techno partyjima, uobičajeno je bilo doživjeti nešto neuobičajeno, pa su se plesači susretali i sa sadržajima poput "brain-machine", ili ponudom dotad nepoznatih "energetskih pića". U prvoj fazi razvoja, među inicijatorima i akterima postoji jezgra (ili, nekoliko "jezgri") od 30 – 50 ljudi, zapravo nekoliko škvadri i pojedinaca. Iz prijateljskih grupa izdvajaju se dj-i, organizatori partyja, oni koji rade na dekoraciji, svjetlima, promociji novog oblika glazbe i druženja, s osjećajem "hvatanja priključka" na zapadnoeuropsku scenu i time, barem djelomičnog, prevladavanja kočnica izazvanih ratnim stanjem i općom atmosferom blokade normalnog života koju je izazvao rat i okupacija teritorija. Uza sve one "ne-glazbene" sadržaje koji su pratili prve techno partyje i pridonosili novoj atmosferi, neuobičajenosti, razmjeni informacija u početnom procesu oblikovanja senzibiliteta i tipovi imagea, primarna je, kao i uvijek u okupljanju određenog "plemena zvuka", bila glazba. Glazba je radikalno odudarala, ne samo od rocka i srodnih stilova, nego i od one glazbe koja se počela u medijima pojavljivati uz oznako "techno", pridonoseći averziji svih gledatelja koji su se gnušali svih komercijalnih i discoidnih "dance-pop" pjesmica, s vokalima i sladunjavim aranžmanima. "Prvo pleme", odnosno skup škvadri i poznanika, okupljeno oko techno/house/trance glazbe i prvih partyja, s različitih je scena stiglo u područje stvaranja nove scene; tu su bili individualci i grupe koji su još prije rata upoznali "acid-house" glazbu, dugogodišnji pripadnici scene koja svoje životne stilove uglavnom posreduje glazbenim pravcima i imageima. Dio ljudi u svojoj je subkulturnoj osobnoj (i grupnoj) historiji prošao identifikacijsku (također se može reći i "alternativno-obrazovnu") lepezu od šezdesetih do punka; tu su se našli i oni koji su voljeli eksperimente s "elektronikom" u rocku, ili nešto naglašenije linije koje predstavljaju Mike Oldfield, Tangerine Dream, Kraftwerk i slični. Među škvardrama koje su stajale iza prvih techno okupljanja bila je jedna grupa vezana uz zvukove Joy Division, Cabaret Voltaire, Residents, Tuxedo Moon, New Order, i koja je veoma rano bila informirana o detriotskoj sceni, jednom od mjesta začetka techno zvuka u svijetu. S obzirom na naše prve techno aktere i njihov glazbeni put, osobito se primjećuju punk, new wave, electro, industrial, experimental, dub, hip-hop, a sigurno i drugi, raniji i kasniji utjecaji koji su oblikovali ukus ključnih aktera prije širenja acid-house i techno glazbe. Jedan manji dio prvih aktera činili su mladi ljudi, kojima je novonastajuća scena bila prvo subkulturno iskustvo u životu. Izvori informacija, posebno važni u prvoj fazi, bili su raznovrsni; međunarodni kontakti, osobno iskustvo s techno događaja u inozemstvu, (M)TV i drugi mediji, Internet (koji je tada započinjao svoju prvu institucionalizaciju među neformalnih grupama "civilne scene"), prvi domaći "mikro mediji" (flyeri) i, naravno, usmena komunikacija, "priča" koja je krenula gradom o novoj glazbi i stilu u nastajanju. Nije trebalo puno vremena (niti šest mjeseci) da se stotinjak ljudi čvršće okupilo oko zvukova, plesa i novog oblika rituala, uz još nekoliko stotina onih koji su barem jednom došli na party ili su bili informirani od prijatelja.
Izvor:
Perasović, Benjamin (2001.) Urbana plemena: Sociologija subkultura u Hrvatskoj, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada
Post je objavljen 02.02.2008. u 07:00 sati.