U knjižici Kratki navuk za pravopiszanye horvatzko za potrebnozt narodnih skol..., tiskanoj u Budimu 1779., nije naveden autor. Pravopis je tiskan paralelno na hrvatskom i njemačkom jeziku. Namijenjen je narodnim školama u Hrvatskom kraljevstvu, što se vidi iz podnaslova na njemačkom jeziku: (im Koenigreiche Kroatien). Već se i po tome taj pravopis razlikuje od pravopisa koji je iste godine tiskao također u Budimu Antun Mandić, ali za potrebe školstva u Kraljevstvu Slavonije (Uputjenje k'slavonskomu pravopisanju za potrebu narodnieh ucsionicah u Kraljevstvu Slavonie).
Kratki navuk pisan je kajkavskim književnim jezikom koji je do tada već dva stoljeća služio kao funkcionalno razvijen, polivalentan standardni jezik. Pravopis je nastao iz potrebe da se daju temeljni priručnici za obrazovanje na narodnim jezicima koje je Austro-Ugarska Monarhija odlukom Ratio Educationis... 1777. dopustila.
I u ovom pravopisu očito je fonološko načelo Piši kako govoriš, aktualno na kajkavskom terenu već od 1750.-ih godina, ali se i ovdje ostvaruje nefonološkom grafijom, tj. morfonološkim pravopisom.
Pravopis je i definiran: pravopisanje je znanje pisati riječi pravim slovima. Zasnovan na deduktivnoj metodi, pravila su hijerarhizirana i svako je oprimjereno. Nerijetko se donose i primjeri pogrešnoga pisanja, pa u tom smislu ovaj pravopis ima i ulogu svojevrsnog pravopisnog savjetnika.
Metajezik kratkoga navuka u mnogočemu prednjači. Tako se u njemu navodi perioduš ili objetje kojega nema u hrvatskim gramatikama do najnovijega doba. Glasovi se dijele na samoglasnike (szlove glaszovite) i skupglasnike (zkupglasznike), dakle 33 godine prije Ričoslovice iliričke Šime Starčevića za kojega se do sada smatralo da ih prvi navodi.
Knjiga je podijeljena u četiri dijela:
1. o pravilnoj upotrebi slova pri pisanju riječi
2. o pravilnom rastavljanju riječi na slogove
3. o interpunkciji
4. popis sličnih riječi koje valja pravilno pisati.
U njemu se donose pravila o današnjim minimalnim parovima: bolye, polye.
U pravilima o rastavljanju riječi donosi i jedno po kojem se Kratki navuk razlikuje od istodobnoga slavonskog pravopisa: složene riječi rastavljaju se na sastavne dijelove: pod-plat, dvoj-farb, na slovke, današnje sufikse: -stvo,, -nost, -krat, -put, -ski, -ljiv...
Kratki navuk prvi je pravopis koji hrvatskim jezikom (uz paralelan njemački tekst) donosi pravila pisanja u kajkavskome jeziku. Pisan je jednostavnim jezikom i odaje autora kao vrsnoga jezičnoga znalca koji je umio razlučiti bitno od nebitnoga i pravilima obuhvatiti ono što bi trebao obuhvatiti i jednostavno izraziti svaki hrvatski pravopis.
Po tome je Kratki navuk dostojan preteča pravopisima predilirskoga i ilirskoga doba.
Post je objavljen 02.02.2008. u 07:00 sati.