Pregled posta

O BROTHER, WHERE ART THOU?

nije me dugo bilo...gdje sam bio, šta sam radio? slijedi u idućim slovima

Tog dotičnog dana sve je teklo glatko sve dok mi nisu prišli moj stari i neobičan urbani cigan sa jednim još neobičnijim zadatkom koji bijaše namijenjen mojoj malenkosti.
Trebalo je transportirati mladog cigančića u Srbiju neopaženo preko granice, i to u golf1 koju slučajno vozim(u ovom trenutku sve čitateljice koje se pale na aute svršavaju od same pomisli na golfa JEDINICU). Cure, obrišite se i čitajte dalje.
Nešto je bilo izuzetno važno u vezi malog cigana koji mi se na prvi pogled svidio nije. Mora da to ima veze s tim što ja jebeno mrzim cigane, ali ovo je bio crnac cigan. Dakle, onaj najgori. Uz malog je išo kao potpora i još jedan cigan, ne bi li stigli uspješno na lokaciju. Dakle, 2 cigana i ja, idemo u jebenu Srbiju i ne-Crnu Goru.
Kolko god protestirao morao sam to učiniti jer sam nezaposleni klošarčina. Cigoši su pričali na starociganski, jezik koji mi je bio nepoznat, te sam brzo otišao na obuku kod svog drugara Dinka ne bi li naučio taj đavolji jezik.
Ušavši u njegovo leglo, nabacih mu jedan GIPSY-FIVE! i krenusmo učiti. Nakon par minuta znao sam ciganski da špreham bolje nego Brad Pitt u Snatchu.
Kad sam izlazio van, Dinkova sestra me pogledom molila da ju uzmem i potrošim odma tu pred njenim bratom. Reče ona: "Bi li me htjeo odma ovdje odma sad!?" Oh jebem ti gramatiku, općepoznato je da se kaže HTIO, stoga odbih tu ponudu. PIh.
Bio sam spreman za epsku gay sagu, i krenuh po dvojicu cigana - Romea i malog Tarzana. Usput sam cijeli golf ukrasio mirišljavim borićima da ciganski smrad ne bi preuzeo. I tako smo krenuli na istok, na opasni istok, ne znajuć šta nas čeka
Dok smo se približavali granici, zrak je postajao sve prljaviji i čađaviji, O da, Srbija bijaše ispred nas. Prije granice sakrio sam dvojicu cigana u tajni odjeljak u mom superkul golfu, i prošao granicu bez problema. Uputili smo se prema sjeveru ove nemile zemlje, da ih odvedem kod mudraca koji je živio sa m u nekoj pustopoljini. On je bio stari mudrac/ultracigan, i mali Tarzan je pod svaku cijenu trebao stići do njega.
Na odredište smo brzo došli, ali nešto se nije činilo u redu. ZAMKA!
Četnici su izašli iz svoje zasjede, i otvorili rafal prema nama. Brzo sam digo štitove i podesio ih na maksimum, te uključio manevre za izbjegavanje. Brzo upao u kućicu gdje je mudrac bio, i jedva sam raspoznao koji je on jer su je bio među četnicima koji su svi isti crni smrdljivi bradati. Nakon toga uključih WARP 9 i za tren im pobjegosmo. Romeo je bio smrtno ranjen, a ja sam želio čuti o čemu se ovdje radi!
Tarzan je odabrani ciganski dječak koji ima na leđima nacrtanu drevnu mističnu kartu koja vodi do ciganske Obećane zemlje - Hamdijinih vrtova, gdje na drveću tokom cijele godine raste željezo, gdje umjesto vode teče blato, gdje je sve puno divnih kamp kućica. Vidjevši priliku da se riješim jebenih cigana jednom za svagda ako nađu tu svoju Zemlju odlućio sam im pomoći. Reče mudrac da krenem prema Rumuniji, tamo ćemo biti na sigurnom. Pedal to the metal, baybe!
Ali, iza nas se ubrzo pojaviše četnici mnogobrojni koji se nisu dali lako otarasiti i koji su nas lagano pristizali. Situacija je bila gadna. Tarzan je u tom času izvirio glavu i podrignio što jače može. To je bio poziv drugovima ciganima. Odmah u istom času se iza brežuljaka pojaviše cigani-indijanci koji su nam bili voljni pomoći. Prođoh pored njih, dok su oni nastavili borbu ne bi li zadržali čede da bi Odabrani mogao pobjeći. I pobjegli smo.
Ali ne dugo, indijano-cige su bili poraženi i čede su nas opet stizali. Uporni gadovi, Bilo je vrijeme da ja budem junačina i primim jedan za tim. Izbacio sam ih u šumarku dobro skrivenom i nastavio autom u suprotnom smjeru da bi stvorio diverziju i da oni mogu umaknuti.
Tako je i bilo, i uspio sam. Bježao sam im do Rejkjavika, gdje mi je nestalo goriva, a umalo mi se i warp jezgra pregrijala.
Baciše me u prljavi zatvor, gdje sam bio sve do nekidan, dok nisam pobjego s nekim likom imena Grof Monte Negro, koji je pričao o nekakvom blagu i osveti...bla bla bla, ko ga jebe.
Nedugo zatim stiglo je i pismo od mudraca; "Tarzan nije Odabrani. Karta na leđima je ustvari prljavština i blato zato jer se cigo nije nikad opro u životu."
E jebeš cigane glupe!

THE END, true story, really!

I zato nisam bio tak dugo online ni na internetu, eto to je ČRU story
ili pak nisam plaćo račune pa su mi isključili telefon?
Šta je vjerojatnije? vi odlučite! heh


FIGHT LIKE A BRAVE

borbe se nastavljaju...!


Prvo polufinale, Sabo protiv Gorana, mada se obojica isto zovu. Sabo je očito još iscrpljen od prvog dvoboja, dok Goran jednostavno ne možeu boj i na njegovo mjesto u pomoć zove Barbaru. Sabo je muškarac i lako bi mu i ovako ranjenom trebalo srediti jednu "ženskicu". Barbara je kul i smirena kao da ima nekog asa u rukavu.

Goran kreće u lagani napad ne osujećujući zle namjere Barbare koja skida majicu i grudnjak, i ostavlja Saba paraliziranog od šoka što je prvi put vidio ženske sise(ne računamo mamine). Barbara ga lagano satarom nasjecka. Da mu je muf pokazala Sabo bi vjerojatno umro na mjestu.
Goran WINS!


Drugo polufinale, Medo vs Bul. Obojica pohađaju drevnu karate FER školu, obojica se odlično pozanaju i znaju sve tajne o sebi. Ovo može biti bilo čija pobjeda, biti će napeto. Bul je ovaj put stavio na ruku bazuku ne bi li sredio transformera Medu, dok je Medo siguran u sebe i svoju medvjeđu narav dižući gore dva prsta čime sugerira pobjedu. Ili to, ili će upravo isprestenjačit jadnog Bula.

Borba je bila teška i na strani Bula i njegove moćne bazuke, kojom je uništio cijeli teren, dok je Medo većinu vremena bježao i pokušao se spasiti granatiranja. I taman kad je Bul stero Medu u kut i trebao mu zadati završni udarac, zazvonio mu je mobitel. Zvala je Natalija, dakle morao se javiti, što je Medo brzo iskoristio i posebnom tehnikom zvanom "sveta medvjeđa šapa" je zadao Bulu smrtonosni udarac kroz tijelo.
Medo WINS!

to be continued...

HANSEL AND GRETEL

Drug Dinko me plačući nazvao tog divnog jutra u sredini tjedna, ne znam koji je dan bio. Sjebo je bio kolokvije i bio je fakat u bedu. Ja reko, lega moj, drž se, dolazim u Osijek kod tebe, idemo se napit ko pravi muškarci da ublažimo bol!
Sjedoh u bubu i propičih do Osijeka brzinom munje. Bio je još dan, sunce je sjalo. Stigo sam u novi dom, i otišo u Dinkovu sobu koja je bila puna maramica. Ali ne od drkanja kao obično, odista je plakao jer se mnogo sjebao. E jebat ga. I tako nas dvojica krenuli vanka, sa malo para u džepovima, a nije i da smo se otuširali il nešt. I oboje neobrijani. Ali ipak odisali seksipilnošću. I tako malo ćaskali uz pivo u nekoj birtiji ne znam ni ja sad kojoj, nit je bitno. I opa ide jedno pivo, dva piva...i dosta brate mili, nema se više novaca. Imali za još svako po žestu, pa uzeli konjačić jedan mali svako i eksirali, i tu je pijenju došao kraj. Ili pak nije?
Donosi nama konobarica još pića, i pokaže u stol koji je bio malo dalje. Neke dvje curke nas častile. Starije od nas očito. Ja reko šta ćemo sad, vidi kakvi smo, ti još tu uplakan, a nemamo ni kune u džepu. Kaže Dinko: "Imam ja 2 kondoma, to nam je samo potrebno." Ja reko tuko jedna, šta bi ti išo barit to, na što on potvrdno kimne glavom. Izgleda da nakon što sjebete faks, samopouzdanje vam se digne. Ili bar napaljenost. Ako je ikako moguće.. I ništa, mahne im on i pozove ih kod nas za stol. A obje dobre, brinete, al jedna ima velike sise a jedna solidne. Nebitno. I da starije od nas jesu, na 3. su godini, al nešt mi je govorilo da su roknule više od par puta. Al dakako, nepristojno je pitat godine. Al ništ, ja budala lupnem i pitam ih kolko su MLADE, a Dinko me sam pogleda bijesno. Kaže ova sisatija; "Mali, procijeni sam"...a ja budala idem bit prost i malo lud i velim: "Ah ne mogu dobro procijenit dok ti muf ne vidim"
Ove se počele hihotat, a i mi isto pomalo. "Ovi malci su neki veliki jebači, čini se?" Na to će Dinko: "Jesmo, imamo čak 2 kondoma" Svi se opet počeli smijat, i svi prigrlili takvu zajebanciju: Tužno je bilo što je to istina, al ko ga jebe. I još popili mi koju, malo se nazujali, počeo i Dinko runde vrtit frajerski. Ni kune u džepu, još uvijek. Odu one u wc, zajednički, kako to cure obično čine. Ja predložim brzo Dinku dok sam još bio pribran da brzo pobjegnemo i da im uvalimo sav trošak koji se bio već jebački popeo. Kaže Dinko neka, smislit će on nešto, i da nam je baš dobro. Vratile se ove, popili još koju žesticu. Dinko i ja se dogovorili da je njegova sisatija a moja ova, što je kasnije ustanovljeno, guzatija. Već lagano pao mrak, mi svi bili pošteno zapijeni, onako pravo veseli.
I konačno, kažu nam ove cure(žene?) da imaju stan, pa da kod njih malo odemo se zabavit. Dinko i ja se samo sretno pogledamo i nasmiješimo, tek Dinkec iz hlača najednom izvadi 500 kna i plati sve. "Opa opa, ode novac za hranu i stanarinu koje sam trebo čuvat za idući mjesec, opa opa" No dobro, rekoh ja, to je ipak idući mjesec, ko ga jebe, a sad je sad! Sad je bitnije.
Ušli mi u lijep stan, mnogo lijep, raskomotili se malo. I tek cure odma izvade vutru i kažu da smotamo koji đoing. Ja reko mo-že. Uvijek poslije puno količina alkohola valja udahnuti puno količine dima ne bi li se metabolizam stabilizirao. I spušimo mi to dok si reko keks, ja se već počeo lagano gubit u izmaglici dok je Dinko bio u polusnu na fotelji. "Ajde trgnite se dečki, trebate nas još dobro izjebat" Na to se Dinko doslovno trgne i počne skakat po sobi i radit sklekove, dok su ga ostali gledali u čuđenju. "Do'ro je, spreman sam! Jea! Da! Nigger!" Eh, on je spreman, a jesam li ja, bilo je pitanje... Natočih si malo mineralne da bi se pribrao, kaže i Dinko će malo mineralne, pa i njemu utočih. Kažu curke odosmo vas mi čekat u sobe. Ja reko Dinko pamti u koju sobu je tvoja ušla da ne bi se zajebo. Kaže on da pamti on sve, sve je on vidio gdje je koja ušla. Ja malo izgubio ravnotežu i padnem na sred kuhinje, dok se on smijao ko napušeni babun. "Dobro sam dobro sam. Svi sistemi finkcioniraju...idem ja sad onda tam, de mi taj jedan bijedni kondom", pitam ja.... "Ajoj ajoj, ups upsić, nema..nema...", jedva izusti on. Ja reko ko ga jebe, sida ftw!
Uđe Dinko u sobu broj 1, a ja u sobu broj 2. Pukom slučajnošću smo uspjeli potrefit dogovorene trebe.

*RANO UJUTRO*

Izlazimo Dinko i ja istovremeno iz soba, ove ostale spavat/ležat.
Petaču mi daj, majstore, kaže on...pljesnemo se..."Viš kak sam te nagnao da zaboraviš da si sjebo faks i da si sve pare potrošio za ovaj i idući mjesec. Nisam li kralj!"
Dinko će tužno na to; "Jebi se Viktore, sjebo si me još više, znaš da sam nerazborit kad se napijem, sad sam se totalno sjebo i ti si jebeno kriv! A u domu jebem svaki dan, jebeš ovo. Nemoj više dolazit u Osijek ili me tješit jebote!"
I na to ću ja u šali; "Oh kako si nezahvalan, dabog da ova tvoja imala sidu...a ni za gorivo nemam, posudiš?"


legendarna Jacksonova horor komedija - Braindead




Post je objavljen 30.01.2008. u 18:27 sati.