...dugo nisam pisala,nisam znala što bi napisala,jer svaki dan se događalo toliko toga..bezbroj mojih promjena raspoloženja..u jednom trenutku sam bila spremna ostaviti sve,bila sam spremna na svašta,a onda opet za nekoliko trenutaka sam malo razmislila i rekla si:"Ostat ću još malo!"...bit će previše ako budem sve pisala,ali jednostavno ne znam odakle početi,još uvijek mi se čini da je sve samo san,ponekad ružan i molim se da se probudim,a na trenutke savršen,onako bezobrazno savršen i čini se neistinitim...dan nakon onog našeg "druženja" u mojoj sobi,njegova 'draga' je čula nešto u vezi tog i oni s se posvađali...moja Lea mi je odjednom poslal sms da mu brzo pošaljem sliku "onog mg rezuckanja",jer je kao rekao ako se uvjeri da sam si nešto napravila,neće se pomiriti s njom...a ja sam i ranije tog dana planirala poslati mu mail,samo nisam znala što bi napisala,samo sam htjela da mu bude žao...i poslal sam mu sliku njegovog nadimka...iznenadio se,pitao me gdje mi je pamet bila,razgovarali smo duugo o tome..zaboljelo me njegovo pitanje:"A zašto baš ja?!?"..nisam znala kako mu više pokazati da ga volim,da sam sve do sad napravila samo zbog njega,da sam stvarno luda,totalno popizdila...ali neka..opet sam samu sebe uvjeravala da je to sigurno kraj,da mi više nećemo razgovarati,da ne postoji nada...sljedeći dan(petak) došla sam kući iz škole,sjela na svoj motor i odjetjela s Laylom na 'kavicu',bolje rečeno votkicu..nije mi se ostajalo dugo,otišla sam kući prva,sjela za komp,ulogirala se na msn i tad mi stigo sms..on...pitao me jesam kod kuće i da ga dodam u kontakte ako hoću..i jesam...prvo smo se malo svađali,ko i inače i onda sve bilo ok,normalno,ko kakvi stari prijatelji...svaki dan se čujemo od tad...bilo je nekih sranja samnom i mojom ljubomorom,nikad nisam mislila da mogu bit toliko ljubomorna,al jesam...dopisivao se na msn-u s onom mojom frendicom koju smo zjb kad je bio kod mene,i to sam još mogla trpiti,ali kad me pitao da mu dam njen broj moba,puko mi film,totalno..na kraju se ispostavilo da mu je broj trebao samo da joj javi da više neće na msn taj dan i šta ja sve znam...te me večeri nazvao,pričali smo sat i po vremena o tim mojim ispadima...i tad sam mu rekla da mi je više dosta svega tog,da mi se ne da igrati,i da ja znam da mu ionako ništa ne značim...iznenadio me njegov odgovor,rekao je da s ni njemu ne da igrati te igrice,ali kao nema izbora(da baš) i pitao me po čemu ja zaključujem da mu nije stalo,i ako da li bi me uopće zvao svaku večer da mu nije stalo i klepetao samnom po sat i po...stvarno sam se tad zapitala..ne mogu pronaći ni jedan pametan odgovor na sve to,ne znam više,ne razumijem i ne mogu...cijel prošli tjedan Layla mi je ponavljala ko pokvarena ploča da su on i 'ona' prekinuli,da je među njima gotovo...nisam znala u što vjerovati jer je on i dalje vrtio istu priču kako nitko ne smije zanati da pričamo,kako nas nigdje ne smiju vidjeti zajedno i blablabla...toliko me to boli,što se ne smije znati da ga volim,da bi i svoj život dala za njega..ja ne želim zauvijek biti ona za koju nitko ne smije znati,ali ne mogu ja njega natjerati da prizna pred svima da svo ovo vrijeme mi zapravo nešto petljamo...glupo bi bilo reći da nemam izbora,imam..mogu birati želim li ga izgubiti i pustiti da sve ode k vragu ili trpiti i dalje ovaj život u sjeni,tu prokletu samoću...često mi se posljednjih dana činilo da bi bilo bolje bez njega,da se ovako samo uništavam i polako propadam,ali trebam ga...sjetim se često onih mjeseci kad od njega nije bilo ni traga ni glasa,koliko sam se samo tad tjerala da izdržim,bilo je dana kad nisam ustajala iz kreveta,uhvatilo me nešto i samo sam ležala i plakala i krivila cijel svijet oko sebe..sad znam da nisu drugi bili krivi,samo sam ja pogriješila jer sam si tad dopustila da se zaljubim..ja?!?...ona za koju su svi mislili da je od kamena...ovako mi je lakše,je preteško i stvarno se moram maksimalno boriti da izdržim ali uspjevam...još uvijek...i bilo je sve ok među nama,koliko to može biti (evo upravo se prijavio na msn,hehe)...išli smo čak sami na kavu,trebala je i Layla s nama ali namjerno nieje došla,zloča moja...i onda u subotu,ja došla kući iz škole,po običaju uključila msn i gledam i čudim se,'njegova draga' me dodala u kontakte..odmah sam mu javila i on mi rekao da ju ne prihvačam..petnaest minuta sam gledala u jebeni ekran i nisam znala što napravit...prihvatila sam ju...a ja u naslovu imam neka bezvezna srceta i njegove inicijale jer smo se nas dvoje nešto zjb s tim...tad je počela paljba,ofkors...osjećaj je bio još gori nego na policijskom ispitivanju,nije da sam ikad bila,al aj...izrešetala me ko niko,preispitale smo cijelu prošlu godinu,svaka moja riječ koju sam rekla bila je laž naravno,on je opet bacao spike da se mi ne poznamo,ne pričamo i nikad,baš nikad nismo bili zajedno(samo ću se nasmijat na to hehe)...prvo njeno pitanje je bilo:"Zašto ti mene mrziš?"..ja se samoj sebi opalila smijat,ali eto ipak ću joj lijpo odg i ja rekla da ju ne mrzim jer ju ne poznajem kao osobu..naravno to joj nije bilo dovoljno objašnjenje..ali eto...i tak smo se 'lijepo' napričale...bila sam u gradu navečer...onak ubijena,jadna samoj sebi jer nisam imala snage čak ni smijati se...nisam ga nigdje srela i to mi je bilo čudno...u nedjelju me otvorio na msn-u...pitao kak je bilo u gradu i rekao mi da on nije išao nego je bio kod nje kod kuće..suze su naravno same počele teći...i onda sam pročitala i drugi red koji je napisao:"Po zadnji put!"...iznenadila samse totalno..rekao je da ju je ostavio prije kojih 2 tjedna ovaj put zauvijek,i da joj je samo išao sve to objasnit..bila sma presretna,ispričao mi je sve zbogčega i zašto,prvi put smo nas dvoje razgovarali o njima...nije mi bilo 'drago' ali saslušala sam ga,i razumjela ga potpuno...ali i dalje ga ona zove svekih 5 minuta i dalje on razgovara s njom,i dalje nas dvoje ne smijemo razgovarati..ali ipak iz svega što mi je rekao shvatila sam da on nju nikad nije volio,baš nikada,predugo je bio s njom ali ju nije voljeo,jedna njegova rečenica me posebno uvjerila u to:"Izgleda da je njoj ipak previše stalo do mene,a meni je dosadilo,ja ne mogu,meni je previše..."..a ja si mislim o čovječe kak si tek sad skužio,pa nije joj stalo,ona njega stvarno voli to znam i ja,i zapitala sam se kako će onda meni povjerovat da ga volim ako to još za nju nije shvatio...ja jesam napravila puno toga i odrekla se svega,možda to napokon vidi...i želi vidjeti moj 'malo umjetničko djelo' na nozi,pitao me kako sam mogla zbog njega tako nešto napraviti i da mi je sigurno trebao 'jebeno dobar razlog'...a razlog je samo jedan...ja ga volim...nisu te riječi meni neko opravdanje,ja samo govorim ono što mislim,što osjećam,u što sam sigurna...i dalje se bojim da mi nikada nećemo 'uspjeti' na moj način,da je sve i dalje samo zabava 'bez obaveza'...vjerujem...samo ne znam više u što...ali vjerujem...ono iskreno,ono pravo,bezuvjetno i istinsko će pobijediti..u to vjerujem,sad znam..a Bog će odlučiti što je to i da li je vrijedno...važno je da sam ja napokon shvatila što želim i da ću se za to borit,da ću pokušati izdržati...i sad mi je jedna prijateljica rekla:"Želja je pola istine..."
I zato želim NAS...
...R&K...= UvijeK&ZauvijeK=...dokle god stojim...
Post je objavljen 29.01.2008. u 20:09 sati.