Evo ,znala sam da je red da napišem više post,ali od toliko stvari koje su mi po glavi ,stvarno neznam odakle da krenem....
ustvari krenut ću od nečega što mi je ovih dana nekako na srcu.Radi se o opraštanju.U zadnje vrijeme mi se dosta događalo da dopustim sebi da me tuđi postupci povrijede i da pokušam vaditi trun iz oka mojeg brata ili sestre ,ostavljajući brvno u vlastitom oku.NE SUDITE I NEĆE VAM BITI SUĐENO!Ima toliko toga za što bi htjela da mi Bog oprosti bez da ostane uvrijeđen zbog moje pogreške,ali mi je teško oprostiti istinski nekome i prije nego mi se ispriča,oprostiti onako velikodušno kao što Bog meni oprašta,bez da mi se ureže u pamćenje.Isto tako,znam se nekom i ispričati i priznati pogrešku dok i dalje mislim da sam u pravu,valjda kako bih samu sebe uvjerila da sam ponizna.Trebam još mnogo mooliti našeg Jesusa da budem ponizna istinski ,kao što je on ponizan i da mi da više ljubavi prema svojoj braći ljudima i prema Njemu .i da, ovim povodom se ispričavam i u isto vrijeme stvarno opraštam svima sve!
moram pohvalit novu ratnicu Ami ,Anamariju za strpljenje koje je imala samnom i Katom jučer!svaka čast,izdržat s nama i pokušavat obješnjavat kemiju 4 sata dok se mi smijemo ko manijaci,ima jaaako debele živce!živjelo naše pleme i sap jiko sino laš !idem ja sad večerat!
pozzzzzzzzz
Post je objavljen 29.01.2008. u 18:42 sati.