Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mama44

Marketing

ŠKOLA, PO NE ZNAM KOJI PUT...

Pitam se kako napisati post. Uopćeni post.

'Ajmo probat...opet će bit packi, već vidim.

Dakle. Recimo da se u školi pojavi problem. Veći od onih svakodnevnih. Da je taj problem ipak malo drugačiji i da je malčice opasniji od stvari koje se inače događaju, tipa tučnjava, razbijanja i tome sličnoga.

Što se događa?

Naravno, svi sve znaju osim onih koji bi trebli prvi znati, a to su ljudi koji tamo rade. Danima se po selu i kuloarima raspredaju priče, usmenom predajom početne činjenice postaju nešto sasvim deseto. Ljudi, roditelji, umjesto da odu u školu i obrate se odgovornima za pravu informaciju, još uvijek radije pitaju jedni druge, koji zapravo pojma nemaju o ničemu, nego su "nešto negdje čuli", pa dodali...Stvara se atmosfera koja nikome ne koristi, skoro pa neprijateljska, po sistemu one Špišićeve "došel sam ti reć da ideš u vražju mater ti i tvoj bicikl!".

U međuvremenu, kompetentni doznaju za problem, čine sve da on ostane u okvirima školskima, da se ne diže bespotrebna prašina u nekim drugim institucijama, da se, konačno, djeca ne obilježavaju...Pa da, usput, probaju i roditeljima i djeci dati do znanja da neke stvari, ako se već rade, povlače za sobom i odgovornost, a onaj tko je nešto loše učinio, mora biti spreman poslije i snositi posljedice.

Međutim, šipak. Događa se da neki roditelji napadaju drugu djecu - maloljetnu - štiteći pri tom svoje anđele koji "ne bi nikada takvo nešto napravili" i ne želeći uopće smiriti loptu, sjesti, porazgovarati i naći rješenje za problem.

Ima i reakcija tipa - "zašto se to moralo dići na takav nivo?".Ma, na koji nivo? Znači, trebalo je zataškati stvar, pustiti djecu u uvjerenju da se ništa nije dogodilo, a oni, poučeni tim primjerom, slobodno mogu dalje istraživati granice dozvoljenoga.
A granica izgleda, za njih, nema.

Čujem i da nije potrebno miješati se u neke stvari. Brinuti se za svoju djecu i svoju obitelj, rješavati probleme samo unutar obitelji.
Ne bih rekla da je to dobro.
Koliko god socijalističko-utopistički zvučalo, društvo utječe na nas, ali i mi na njega. Možda su ponekad neke stvari zbilja borba s vjetrenjačama, ali nikako ne mogu prihvatiti sistem otuđivanja i gledanja samo na sebe i svoje. Jer sutra će to moje opet otići u društvo, biti njegov sastavni dio, i?
Dakle, valjda je logično da se brinemo i o svojem, a ako možemo da probamo pozitivno utjecati i na druge. Radi sebe samih. Radi nas.
A ne fatalistički u startu odustati od svega pod parolom "Baš me briga, tu se i onako ništa ne može učiniti!"
Upravo radi takvog razmišljanja, mislim da stvari idu loše u ovom našem civiliziranom društvu i to ne samo na nivou države.
Okretati glavu od problema, jer navodno "nije naš", a u njemu smo čim se krećemo u istim krugovima, vodi jedino lošemu.
Pokušavam već dosta dugo vremena ostvariti jedan naum...nagovoriti odgovorne da naprave jedan masovni roditeljski sastanak, na kojem bi se raspravilo o stvarima koje muče i roditelje i djecu...možda ne bi bilo onog iskonskog straha koji još uvijek prevladava "neću ništa govoriti, da se ne zamjerim, da mi dijete ne bi dobilo jedinicu!".
Možda bi se ljudi ohrabrili, povučeni primjerom drugih, pa bi možda došlo i do nekih pomaka.
Ovako stojimo na mjestu, žvačemo uvijek jedne te iste bedastoće, totalno beskorisne i nekonstruktivne...Ispucamo se na jutarnjoj kavi, prospemo žuć po prosvjetarskim službama, ispušemo se i odemo doma.
Riječi koje smo izrekli - ostaju u nečijim ušima. Obično poluinformacije. Koje onda taj netko začini, i protiv svoje volje, pa proslijedi dalje.
Kažu - nema koristi od toga.
Svi su nekako fatalistički raspoloženi, u samom začetku odbijaju mogućnost za nešto bolje.
A ja kažem: možemo probati. Postoje samo dvije stvari koje se mogu dogoditi: ili će se nešto pokrenuti ili neće. Treće nema.
Ali vrijedi pokušati.

Ovo sa našim problemom u školi, nadam se da je završeno.Zahvaljujući trudu i entuzijazmu voditelja škole. Sa dobrim ishodom. I da su mnogi iz toga naučili nešto.
Pa ako već i ne svi, neka je bar dvoje povuklo nekakvu pouku, opet dobro.


Post je objavljen 29.01.2008. u 13:53 sati.