Marketing
Poželjeh jutros...
Jutros, dok ispraćah
neke svoje snove šašave,
još snenih sklopljenih očiju
svjetlost žutog mjeseca
probijajući se kroz
rasplakana prozorska stakla,
tiho me povede mislima
ka tebi...
Samo se promeškoljih,
okrenuh na drugu stranu postelje,
a tijelom kao da mi se razli
neka zapjenušana čarobna rijeka osjećaja,
prepuna divljih brzaca...
U trenutku tom samo poželjeh
da si pored mene...
Poželjeh da se pripijem uz tebe,
da se stopim s tijelom tvojim,
toplim i nježnim kao svila...
Poželjeh da rukama svojim napravim
vijenac strasnog zagrljaja
oko tvoga struka,
da te odlučno, a opet
tako nježno
privučem k sebi,
da osjetim kako dišeš,
da upijem se u otkucaje
tvog nemirnog srca...
Na trentak samo da
u šutnju se pretvorim,
da disanje svoje zaustavim,
sklopim oči,
a misli prepustim tebi
da vodiš ih samo tvojim
vrludavim stazama strasti...
Poželjeh da u dah tvoj
se upijem,
sa usana tvojih,
od meda izvajanih,
poljupcima nježnim
vatrenu strast da popijem...
Poželjeh sve prkosne iskre
želja naših nemirnih
u plamen strasnog zagrljaja
razuzdano da razbuktam...
Sa leđa da zbacim
sve okove hladnih pogleda,
zaboravim na vrijeme,
ukradem ove naše divlje trentke
za nas samo...
Poželjeh tijelima našim uzavrelim
da zanjišem postelju ovu protkanu
snovima i željama najtoplijim...
Da ponese nas na valovima
strasnih zaveslaja,
do visina zvijezda
gdje carstvo je samo naših
vječnih uzdisaja čežnje...
Sve to cijelim svojim bićem
ja najjače poželjeh...
Osjetih te tako blizu, iako
daljina te od mene
tako neumoljivo skriva,
tvoj lik u dugu zavodljivih boja
prkosno pretvara,
mameći me izazovno da
korake svojih želja nikada sa
sjaja očiju tvojih ja ne skrenem...
I neka se skrivaš
od pogleda moga,
ja te srcem uvijek gledam
srcem željnim srca tvoga...
I neka izmičeš mi
kao snena duga,
svakim mojim korakom
postaješ mi bliža,
svakom mišlju mojom
postaješ mi draža...
Post je objavljen 29.01.2008. u 08:53 sati.