Već nekoliko dana razmišljam o ovoj ajmo reći temi. Oduvijek sam dosta emotivna i lako zaljubljiva osoba. Još kao klinka stalno sam se zaljubljivala i mijenjala simpatije kako je vjetar puhnuo. S godinama sam postajala sve ozbiljnija i kad bi se zaljubila to bi trajalo duuuuugo i stvarno sam se trudila oko dečka koji bi mi se svidio. I eto, takva sam ostala. Zaljubim se, dajem sve od sebe, zavolim... i onda ostanem sama :( Jedno vrijeme sam pokušala biti hladna i trudila sam se ne zaljubit. Bila sam s dečkom kojem sam se sviđala i kad bi mi postalo lijepo s njim i kad bi skužila da se on stvarno zaljubio u mene, ja bi ga ostavila. Jednog dečka sam čak i prevarila. Htjela sam biti hladna i dokazati smaoj sebi da ja to mogu. Ali umjesto da sam si to dokazala osjećala sam se užasno i razočarano u samu sebe jer sam povrijedila osobu do koje mi je čak i bilo stalo. E nakon toga sam odlučila da ću biti svoja pa makar opet ja bila ta koja će ostati povrijeđena. I opet sam se zaljubila, naravno davala sve od sebe i zavoljela i naravno opet ostala sama :(
E pa sada se već polako pitam isplati li se uopće zaljubljivati? Isplati li se uopće voljeti nekoga? Da li se isplati potrošiti sebe za nekoga tko će te na kraju napustiti? Ima toliko raspadnutih brakova... i na što su onda ljudi potrošili pola života? Na trud oko nekoga tko ih je na kraju napustio. Ok, ajde, možda sam ja malo sketična jer su moji rastavljeni, hehe.
Opet, s druge strane, lijep je osjećaj biti zaljubljen i lijepo je voljeti pa koliko god trajalo. Znam dosta mladih parova koji su već godinama u vezi, a vole se kao na početku veze i tako se i ponasaju jedno prema drugom. E, to je lijepo vidjeti i stvarno im svaka čast :)
Niš ljudi, sad sam izfilozofirala svoje i mogu u krevet :)
Volite se dok možete, hehe :)
Pusa svima!!!!!!!!!!
Post je objavljen 28.01.2008. u 22:58 sati.