Baš sam prije koji dan rečenicu u naslovu napisala na jednom blogu, kao razlog zašto treba bit od ljudi spreman na sve i nikada se ne razočarati.
Volim gledat fotografije više nego što to ljudi vole obično. Ne volim fotografirati jer u mislima uvijek ostane najbolja slika nečeg dobrog, a na fotografiji se može vidjeti nedostatak.
No ipak, u prošlom postu je lijepa fotografija i u originalu. Samo što post nije trebao biti ovako eksponiran kako je
i nije trebao ispast kao da je nekakav skandal.
To je obična fotografija ovdje zato da moji prijatelji blogeri koji me poznaju budu zabavljeni. Svi oni znaju kakva sam. Ovo im je daleko od šokantnog. Ovo je zabavno.
blog.hr
dnevnik.hr
24sata
Šašavo moram reć.
I ne, ne smetaju mi anonimne osobe. Nisam na blogu od jučer.
Smetaju mi komentari osoba koje su mi ovdje postale drage, a osuđuju. Osuđuju 'iza leđa'. Valjda misle da je to moguće na internetu.Odjebite.
I moram reći da sam razmislila o tome što da učinim s postom i blogom.
Zaključila sam da ništa. Da će sve ostat kak je kad je to dio mene i meni je to ok. I ljudima oko mene je ok.
Pa ćemo vidjet.
-
Sjetila sam se jednog ne rijetkog incidenta, kad je netko želeći rasplamsati vatru polio plamenčić vodkom. Naravno da se plamen ugasio.
-
Sva sreća da nisam samo plamen.
Post je objavljen 05.02.2008. u 13:00 sati.