Jednom kada se valovi dignu, smiraju vremena treba, da zavlada.
Duše nevidljivo povezuju svijet u cjelinu jednu. Ni prostor ni vrijeme njima nisu dom. One su ishodište života i brižni čuvari naši. Zbog očiju i prividnih blagostanja mnogi izgubiše dušu i srce.
I udaraju valovi bjesomućno i kao da znaju da jedino dobrotu poštujem. Dobrotu koja potvrda je životne istine i smisla postojanja. Sam Bog djeluje njome.
I još me misao nosi, mada znam da ona mnoge maje donosi. Nije slučajno da riječ zamajavanje postoji i nije važno u jeziku kojem. U ljudi jest.
Jesam li? Jesam li ono što vidim i mislim? Jesam li ono što 'drugi' vide?
Stojim i kao van vremena sam. Prolaze slike. Prepoznajem životne prolaznosti; trenutke u nizu što mnogima život znače. Životi posjedovanja. Čak i život mislima posjedovan, a i sa dušom mnogi to čine. Mislima, naravno.
Gledam valove, valove zbivanja, kako mi nanose udarce. U huku prijetnji očekujem nove. Nanizalo se zbivanja, što kao krune na valovima tim, šušte: 'Raznijeti ćemo sveeee...', u smiraj što prelazi pred val novi, još veći, što dolazi.
Gledam očima i mislima i grozno izgleda. Val što dolazi uz prijetnju: 'Ostat češ bez svega!'
Dušo, još si u životu ovom. Od malena ti si bdijela nadamnom. Znam, u meni ti si predvorje Božje. U tebi odraz je i moga stvaranja i postojanja. Dobroti si se priklanjala i tišinom mi zračila dobrotu. Osluškivao sam te stalno, a trenutke neraspoloženja i srdžbe u meni brzo si mijenjala u mir i dobro. Učila si me. I nemaš ti imena. Tek dušom te nazivam. Blagi titraj u meni srećom spoznaje tebe.
Jesam li? Toliko koliko tebi jesam u predvorju, Gospodine Bože, Tebi. Svijest.
A val dolazi gnjevnom snagom. Snagom iluzije satkan od maja. Bol nosi svima koji životima to poštuju.
Po kazivanjima nekima postat ću i zao. Sustav pravni svijeta prikaznoga presuditi će. Ne, braniti se neću, tek štiteći voljene svoje. Glas istine, možda nikome čujan, tek onima koji istinski vide.
Nestanite maje, maje posjeda, maje postojanja kao netko. Istino samo tebe poštujem, ljubavlju.
Ne žurim i ne želim izazivati išta, jer istina zauvijek i oduvijek jest.
Život ljudski je prolazan, a ljubavlju se stvaraju vrijednosti nove. Istina je vječna. Njome svi mi postojimo, ali jedinstvom postojanja. Dar Njen je osjet postojanja.
Prijatelji dragi, braćo i sestre, znam da mnogi neznaju kako zaustavili valove kojima bol se nanosi. Pogledajte ih; suočite se. Što su oni? Što ih čini i čime se hrane i jačaju? Što je njihova snaga i u čemu se ona krije? Vi je hranite strahovima svojim. Stvoritelj nam je podario živote ljubavlju. Mnogi predaše sebe majama posjedovanja. Tako su stvorili privid odlučivanja svojom voljom. Mislima i željama pretače se i često oluje donosi pristup taj. Ta sve je to privid prolaznosti. Nema valova tih. Jedino jest volja i ljubav Božja. Pružite Gospodu otvoreni dlan, jer to jedino imate stvarno. Ono na dlanu!
Pokazati će prstom, tužiti će, suditi će, kazniti će i tražiti od mene što uopće nemam, a niti imati mogu. Uzimati će, jer tako je to u svijetu njihovom. Ne osuđujem ih, jer oni, nažalost, ne vide vrijednosti prave. Čak mi ih je i žao, ali ni ponos im povrijediti neću. Ionako su sve to sami stvorili slikom svijeta svoga.
Ovaj život moj donosi mi takove kontradiktornosti, da sve zornije vidim vrijednosti. I što me više osuđuju više Tebe volim Gospode, mada ništa činiti neću. Gospode neka bude volja Tvoja ...
Morao sam tako. Sakupilo se i htijelo je. Ništa strašno, pa sve su to maje. Kao dječak sam maštao o smirenosti i hodu laganim korakom kada duša ispunjava svemir. O Bože ovo je carstvo Tvoje ...
Sve vas ljubim, a i one koji mi nastoje bol zadati, jer oni su ono 'slovo' kojim najviše učim ... vaš Mladen ... :)
Post je objavljen 28.01.2008. u 17:17 sati.