29.11.2007. smo dobili poziv iz jednog centra kako smo ušli u krug od 3 para za jednog dečkića .
Srce mi je ubrzano lupalo ..........mislila sam da će mi iskočit.No morala sam se smiriti ipak to još nije gotovo ,ipak se biralo između tri para .
Kako su dani prolazili samu sebe sam morala uvjeriti da od toga ne bude ništa .............kao da sam znala .
Sanjarila sam kako ga vodimo u park , kako se igramo s njim , kako smo na moru, šetnji,planinarenju po Japetiću i Sljemenu .........sanjarila sam svaki svoj slobodni trenutak jer nisam si mogla pomoći.
Došao je i taj dan 10.12.2007, zazvonio mi je telefon bilo je točno podne ....... socijalna radnica mi saopćava kako nismo odabrani za roditelje tog dečkića , srce mi se slama .......... duša mi se lomi............ svi moji snovi su u zemlju propali ....zahvaljujem se i poklapam slušalicu , mislila sam da ću umrijeti i da jesam tog trena mi uopće ništa nije bilo važno.............ni moj život ...............ni ljudi oko mene .........................baš ništa............
Post je objavljen 28.01.2008. u 13:56 sati.