Marketing
Srebro na EP
Nova medalja za hrvatski sportski ponos Pospani i ponosni, vratili su se hrvatski rukometaši iz dalekog Lillehammera. Oko vrata su sjajile medalje, a žar na licima bio je upečatljiviji od masnica, flastera i bandaža. Nisu prvi, ali su pobjednici. Takve generacije možete samo sanjati, oni su mjerna jedinica za sportaše
Medalja koja je nedostajala
Ako u dvije utakmice izgubite sa 14 golova razlike, onda je vaš protivnik neosporno bolji. Danska je na ovom prvenstvu bila najbolja momčad i hrvatski jurišnici to nisu propustili istaknuti. Nije se spominjalo ni 'srebro zlatnog sjaja', jedna od najotrcanijih fraza hrvatskog sporta. Ponosno i tužno nosili su srebrne medalje. Ponosno jer znaju što su sve u njih uložili, tužno jer su navikli biti prvi.
Nama su zlatni. Čak i u jalom natopljenoj hrvatskoj sportskoj javnosti teško je pronaći 'pljuvače'. Svjesni smo da je ovakav sportski kolektiv san mnogih bogatih nacija. Možeš ulagati koliko te volja, ali njihove kvalitete jednostavno nemaju cijenu. U dobu kada se lome koplja oko osiguranja igračima i klubovima zbog nastupa za reprezentaciju, mi uživamo u Njima. Nakon pokera košarkaša koji su ljetos odbili reprezentaciju, njihove rane najveći su lijek.
Danci su bili spremniji, rotirali su više igrača i zasluženo se okitili zlatom. No, u sljedeća dva natjecanja neće biti favoriti. Olimpijske igre u Pekingu nose i 'utakmice odmora', protiv vaneuropskih liliputanaca koji će se htjeti prvo slikati s Balićem, a onda igrati protiv njega. Takve utakmice ublažavaju ritam i olakšavaju nam posao. Uostalom, budu li kompletni, i Hrvati će već imati vrlo svrsishodnu klupu. Baza nam se širi. A onda dolazi SP u Hrvatskoj idućeg siječnja. Tko nas 'skine' na domaćem terenu, treba mu dati dijamantnu medalju. Onda je logistika na našoj strani, a naboj će tih dana probiti sve plafone. Kapetan Pero i njegov tim letjet će po terenu.
Ivano Balić ušao je u najbolju sedmorku prvenstva
Vratimo se još samo malo na finale. Dva zlata i dva srebra s potpisom Line Červara najviše je što je netko od osamostaljenja dao. No, ima li istarski genijalac snage ispričati se svojim igračima na teškom bremenu koje im je okačio oko gležnjeva? U posljednjih deset minuta finala, kada su bili u karakterističnom pohodu stizanja (dansku prednost istopili su na minus dva), Červar je nekontroliranim prosvjedima zbog sudačkih odluka svoje igrače stajao četiri minute igranja s igračem manje. Taj detalj možda je i odlučio finale. Danci su u ovih deset dana bili najbolji na prvenstvu, ali pobjednički duh hrvatskih rukometaša mogao je i njih nadjačati. Nadajmo se da im se ispričao nasamo, jer greške su goleme.
Upitno je treba li Baliću i drugima trener ili psiholog. Ali, što god da im treba, Červar im to daje, jer rezultat je povijesni. Ipak, za posljednja dva juriša kompletne hrvatske zlatne generacije, na pripreme bi trebao i Červar. Mago di Umago mora naučiti kada je vrijeme za koju reakciju, u Norveškoj je padao na tim ispitima. Pokoji savjet psihologa pomogao bi mu da Hrvatskoj donese više koristi nego satima provedenih u Saboru.
Bilo ih je lijepo gledati. Tko će sada dočekati novo okupljanje…
Post je objavljen 28.01.2008. u 13:53 sati.