Marketing
marc chagall - objektivna i istinita verzija
Ja sam jedno kulturno biće to se već zna. I kad me se pozove na izložbu ja ću ić. Bez obzira što me boli glava, što sam bila na noći muzeja, što imam repova za čistit u vlastitom životu i stanu, što me čekaju na sto strana da im obavim nešto,što ionak imam posla preko glave.. E baš zato ću ić.
No dobro fulvus je napisala kako smo bile obučene. Mislim da se više i ne mora trudit s eventualnim budućim opisima jer to je to. Suknju imam jednu jedinu, čizme dvoje jedne stare jedne nove, dolčevite dvije, jednu crnu, jednu narančastu. Kaputa dva. Jedan bijeli jedan zelenkasti.
I sad. Kad je zima nemaš si puno za mislit. Kaput bijeli ti je sav išaran šapicama od pseta tvoga. Pak ti muškarac kaže "taaakva ne možeš van". Pak ga ti ne slušaš i kažeš "e mogu samo me gledaj". Tek toliko da se nekom inatiš. Pa u tom i takvom kaputu odeš na ručak jer ti se jednostavno uz onu silnu glavobolju neda ponovo ić u stan i presvlačit se.
No onda se vratiš sa ručka i kažeš sebi ili si..fulvusica će me oblajavat mjesecima ako u tom kaputu dođem njoj na sudar. Pak presvučeš kaput. Ostalo ne presvlačiš jer naprosto nemaš što stavit kao zamjenu.
Eto. Gola sam i bosa, to je evidentno. Crna dolčevita prolazi uvjek. To ok. Suknja isto prolazi uvijek. To isto ok. No ako bi netko očekivao da ću drugi puta biti nešto drugačije obučena taj bi se razočarao na stotu. No proći će zima već jedamput. Lijepo sam rekla muškarcu neki dan "znaš sa mnom nećeš imat problema ljeti. Baš sam si kupila dobru garderobu i neću ti kukat cijelo ljeto da sam gola i bosa jer nisam i jer sam zadovoljna. Al zimu ću ti još kukat jer ovo što imam je premalo čovječe, di si vidio ženu da ima samo jednu suknju...." i onda me je krenulo pa sam nastavila u tom tonu iduće neko vrijeme, al neću to sad prenosit ovdje, predugo bi trajalo a uostalom još moram post napisat ovo je samo uvod.
U stvari pokušao mi je ukazati na činjenicu da imam i onu suknju koju smo u Italiji kupili, ali nije uspio doć do riječi. Samo je mlako pokazao prstom na nju, kasnije odustajuć od svoje namjere, te je ruka klonulo klonula, al što ti ona vrijedi kad na ništa ne paše. Suknja mislim.Gola sam i bosa dakle.
I ondak sjedneš u auto i lijepo se odvezeš na izložbu. Zadovoljan si jer ti nedjelja prolazi baš onako kako ti želiš i kakve nedjelje voliš, osim što ti kaput malo pokvario raspoloženje, jer taj mali pas je nemoguć i taj kaput jednom obučem, zatim u mašinu, zatim peglaj, zatim obuci, zatim pas, zatim otisci šapa i eto nas na početku. A ovaj zeleni baš nešto i ne volim jerbo je zelen i taman i uopće mi nije toplo u njemu i jer se sva smrznem.
Uglavnom smo se mi našli takvi kavi jesmo svi na hrpi u petnaest do pet pred Muzejom te krenuli orno u razgledavanje . Muškarac naravno ponio foto aparat, di će on bez slikanja, taj će još malo i krenut slikat svaki prst na mojoj ruci jer mi se čini da je sve ostale motive već poslikao. To sam dakle znala da od njega niškoristi, jer taj se pretvara u "čovjeka koji slika" a to znači da on samo slika i do tud sam još sretna. Kad mene uvali da slikam njega e onda počinje bit teško. A uvijek govori "ja to radim da si dokumentiram. Neki pišu, a ja si dokumentiram slikom". Mislim u redu bi to bilo kad on slikom ne bi dokumentirao svaku sekundu života. Svoga. Ali i moga. E tu već nastaju problemi. Ali ni o tome neću jer me čeka post za napisat.
Za svog muža fulvusica rekla da cupka kad je negdje takva situacija da mora gledat izložbe, pak nisam očekivala neko ludo druženje. Uz jednog cupkača, jednog fotoslikača i dvije dame ne moš imat ludo druženje. Mislim ne moš se napit na primjer.
I eto. Izložbu smo pogledali uz savršeno vođenje. Žena koja je bila vodič odlično je to odradila pak sam danas puno pametnija nego što sam bila jučer. Ja to ozbiljno, jer takvih kao ta nema puno. Skidam joj kapu. Sve je lijepo objasnila zašto su mu slike takve kakve jesu, kako fulvusica kaže tisuću motiva na jednom platnu. I objasnila je njegov život. I sve je objasnila.
Ako netko možda želi da mu ja sad objasnim i prenesem to znanje, a vrijedilo bi, reći ću samo ovo: preferiram euro.
Poslije smo otišli popit piće i malo sam se opet razmahala s pričom, čovječe kad od nekud odem stalno si mislim :"bože što će ljudi reć o meni samo lajem i ne mogu se zaustavit". No budući da je to bilo za prvi put mogu se uvijek vadit time da sam morala održavat konverzaciju , jer ostali se ne poznaju, pa bi bila šutnja da mene nije bilo.
Slike ću stavit sad, neke, jer naravno da mi muškarac poslao mailom sve koje je on slikao, a slikao je naravno sve i to iz svih poza pa mi se čini da na mailu imam nekih 300 fotki. Dok ja sad to obradim i odaberem prići će mi život. 
Ova je moj favorit :
Post je objavljen 28.01.2008. u 12:43 sati.