Pregled posta

Samostanske priče: Gondoli, Gondoli, Gondola

Učiteljica po ploči piše lijevom rukom. Ivica usklikne:
'Učiteljice, vi nemate dlaka ispod lijevog pazuha!'
'Ivice, spakiraj stvari i idi danas kući!' odgovori ljutito učiteljica.
Sutradan učiteljica piše desnom rukom. I opet, Ivica je glasan:
'Učiteljice, pa vi nemate dlaka ni ispod desnog pazuha!?'
'Ivice, spakiraj se i ne vraćaj se tjedan dana u školu!' učiteljici prekipi Ivičin bezobrazluk.
Nakon tjedan dana Ivica se pojavi u školi. Učiteljica ispusti kredu i sagne se da je podigne. Ivica se sagne da vidi gdje se kreda otkotrljala, ustane se i počne pakirati svoje stvari.
'Gdje se ti pakiraš?' pita ga učiteljica.
'Za mene je ova školska godina završena.' odgovori Ivica.

'Marice, što je to bijelo i ima dvije noge? ' pita učiteljica na satu.
'Kokoš. ' u tren odgovori Marica.
'Točno Marice, a mogla je biti i guska! A što je to crno i ima četiri noge, Marko?' pita učiteljica dalje.
'Pas.' Marko k’o iz topa.
'Točno Marko, a mogla je biti i mačka! ' veli učiteljica.
Na to Ivica veli:
'Znate li vi učiteljice što je to malo i tvrdo kad se stavi u usta a veliko i smežurano kad se izvadi van? '
Učiteljica pocrveni i opali mu šamarčinu.
'Točno, a mogla je biti i žvaka!' veli Ivica.




„Zima je vrijeme čarolija.“ pričaju to stari ljudi koji duge hladne zime provode zarobljeni u toplini planinskih domova zatrpanih u visokom snijegu. Kada snijeg i led okuju brijeg, a jele bjelinom prekriju obronke planina, ravnica beskonačnim šibljem prošara obrasle potoke, grmlje i krošnje kad stegne hladnoća u bijelu čipku od predivnog inja, tad najpametnije je skrasiti se u zabitom toplom kutku i veseliti se krabuljama zbivajući šale o svekolikim ljudskim slabostima. Moderna tehnologija bespomoćna je pred snagom prirode koja čovjeku još jednom pokazuje svoju nadmoć silnom vjetra što snježnim zapusima blokira staze i puteve. A za to vrijeme u kaminu pucketa vatra i širi opojan miris borovine kako bi ljubavnici izmjenjivali cjelove predajući jedno drugom nježnost, strast i užitak zimskih dana prepunih čarolija.

Kafe benzinske stanice u Gorskom Kotaru bio je prepun i bučan. Sjedeći za šankom obim rukama stiskao je šalicu vrućeg čaja s rumom i kroz staklena okna gledao kako u tom zabitom kutku svijeta snijeg prekriva brijeg. Kao i drugi putnici, tako se i Furbi nađe ovdje zarobljen ne mogavši vratiti se tamo odakle dolazi nit' krenuti kamo je naumio. Autoput prema Zagrebu bio je zatvoren radi snježnih zapuha, a na drugoj strani prema Rijeci olujna bura je zaustavila sav promet.
„Baš krasno! Fašnik, a ja zaglavio. Možda bi bilo bolje da sam odgodio povratak?“ razmišljao je prisjećajući se Virne iz Matulja.

Virnu je svojedobno upoznao u Opatiji. Imao je neizdržive bolove u želucu i otišao je doktoru. Već na prvi pogled svidjela mu se ta neobična crnokosa doktorica što ga je posjećivala tih par dana koje je tamo proveo što im je dalo priliku da se upoznaju. Pa korak po korak, riječ po riječ njih dvoje se zbliže i na kraju završe u hotelskoj sobi. Virna je udana za tipa koji, slično kao i Furbi, zbog posla često izbiva od kuće. Pa tako ona ovo poznanstvo koristi za užitke koji ugodno prikraćuju vrijeme. Svraćajući poslom ili samo prolazeći kroz Rijeku, Furbi i Virna bi se obično čuli telefonom, pa bi zavisno o situaciji organizirali sastanak. Često puta su ležali zagrljeni, a Virna se voljela igrati dlačicama na njegovim prsima.
„Baš me zanima kako ti izgleda suprug.“ pitao bi tad Furbi.
„Neću ti pokazati slike onog mog trapavka. Dovoljno je da mu znaš ime.“ uvijek je odgovarala Virna, pa bi zatim brže bolje prešla na neku drugu temu.

Tog jutra Virna bi u elementu:
„Tako ću te pofukati da nećeš moći ustati iz kreveta.“
Zavaljena u sedlo, Virna je jašila svog ždrepca držeći ga čvrsto pritisnutim o krevet. Ritmičnim pokretima halapljivo je grabila nestaška koji bi tu samo da udovoljava njenim neizrečenim, ali znanim zapovijedima. Nestaško se meškoljio poput zvrka. Klizio je ulazeći i izlazeći iz njenog vlažnog podzemnog carstva joj donoseći osjećaje što se u odrazu ogledala reflektiraju na licu. Rukama je držao njen čvrsti mali trbuščić, a usnama milovao njene grudi koje su mu natkrivale obzor. Utonula u svijet požude Virna svrši prije no što je nestaško bio potpuno spreman. Zatim se ona okrene u pozdrav suncu i ponovo pusti nestaška u svoje dvore. A pri pogledu na dvorac, nestaško se samo propne. Osjećajući kako mu od stopala prema glavi naviru žmarci nestaško tad uz glasni uzdah izreče sve ono što izreći ima i na što Virna ponovo osjeti kako joj navire uzbuđenje, pa još jednom svrši.

„Prava jebačina.“ sa osmijehom promrmlja Furbi.
„Imate pravo. Zapeli smo ovdje i ništa nam ne preostaje doli čekati da nas oslobode.“ dobaci čovjek koji je sjedio pored njega.
I tako, riječ po riječ, njih dvojica započnu razgovarati. Neznanac zbog posla puno putuje. Vraća se iz Zagreba u Rijeku da bi, poput njega, zaglavio na ovom usranom mjestu. Sati što ih ovdje provode čekajući da se ponovo uspostavi promet dugi su i zamorni tim više što se obojica žure kući, jer te večeri imaju dogovorene fešte za mesopust odnosno fašnik. Krafne, fritule, fanjki, kroštule, uštipci i slične grickalice uz kuhano vino i rakiju. A poslije ili bolje rečeno uz to, tu je i pokoji skriven i čeznutljiv pogled prema gospođi koja traži način kako dosadnog supruga koji čitave dane visi na Internetu barem na jednu noć učiniti rogonjom.
„Zgodno je imati prijateljicu sa kojom možeš prekratiti vrijeme u drugom gradu. Otići na kavu, večeru i počastiti se u hotelskoj sobi.“ komentirali su uz smijeh obojica prisjećajući se pri tom vlastitih pustolovina.




Tri bračna para proslavljaju godišnjice braka u hotelu. Poslije večere svaki par odlazi u svoju sobu. Ujutro, na doručku našli se muškarci. Jedan sa šljivom ispod oka, drugi sa slomljenom rukom, a treći sa obje slomljene noge.
Pitaju prvoga što mu se dogodilo. On kaže:
'Ne pitajte! Ušli smo u sobu i krenuli na posao. Završimo ga, a ja po navici iz džepa izvadim sto eura i pružim ih ženi. Ona se toliko naljutila da je dohvatila pepeljaru, pa ravno u oko!'
Drugi:
'Ma slična stvar. Došli u sobu, obavili posao a ja iz navike izvadim sto eura kad ona meni vraća pedeset. Zamahnem rukom da je udarim, a ona se sagne i ja zveknem ravno u zid!'
Treći:
'Ja sam još gore prošao. Dođemo mi u sobu, krenemo na posao, kad usred posla netko pokuca. Moja žena se uplaši i iz navike vikne: Jao, muž! A ja budala ravno kroz prozor.'

Svađaju se muž i žena:
'Ti budalo sve pare trošiš na piće!' viče žena.
'Što hoćeš, ti kupuješ maskaru od pedeset eura!'
'Da, ali ja je kupujem da ti budem lijepa!'
'Pa i ja pijem da mi budeš lijepa!'

Žali se muž prijatelju kako ga žena vara.
'Kako znaš? ' pita ga prijatelj.
'Jutros je došla kući poslije mene, a kad sam pitao gdje je bila reče da je bila kod svoje najbolje prijateljice.' odgovori muž.
'Pa što je u tome loše?' pita ga prijatelj.
'Pa ja sam čitavu noć bio kod njene najbolje prijateljice.' odgovori muž.






I dok su se tako zabavljaju, nakon gotovo cjelodnevnog zastoja, cesta bi osposobljena za promet.
„Još imam vremena stići kući i zabaviti se. Sretan put i dobru zabavu.“ požele jedan drugom dobar provod i izmjene vizitke.
I dok mu Furbi odlazeći sa parkirališta veselo odmahuje kroz prozor, neznanac pogleda vizitku koju mu je ovaj dao i smrzne se. Na njoj je dobro poznata adresa iz Zagreba.
Došavši pred kuću Furbi vidje upaljeno svijetlo u spavaćoj sobi.
„Dobro je, sprema se. Na brzaka ću se tušnuti, pa idemo na ples.“ pomisli.
Sprema kreditnu karticu kojom je platio autoput u novčanik, pa mu za oko zapne neznančeva vizitka. Vidjevši na njoj poznatu adresu obiteljske u kuće Matuljima, Furbi se zamisli i nasmije.

Dvorana u kojoj se održavao ples pod maskama kupala se u raznobojnim svjetlima. Svi stolovi su bili zauzeti. Što za njima, a što na podiju zabavljalo se mnoštvo ljudi. Neki potpuno kostimirani, drugi samo djelomično maskirani sa obrazinama koje prekrivaju oči. Dvorske dame, paževi, prinčevi, klaunovi, vještice, vile, vilenjaci, patuljci i tko zna kakve sve prezentacije. Ispijaju se zdravice, izmjenjuju pogledi, pokoji tajni poljubac ili čeznutljiv pogled za partnerom koga okupira njegova bolja polovica. Diskrecija, otvorenost, tajanstvenost, slutnja. Sve se to miješa u šarenu gomilu koja se tu večer predaje muzici, plesu i maskama.
„Jesi li me ikada prevario?“ pita kroz šalu supruga Furbija.
„Naravno da nisam iako moram priznati ... Imao sam prilika. A ti?“ uzvrati Furbi.
„Nisam, no tko zna, možda se to dogodi večeras.“ nasmije se ona.
„Da, pod maskama je sve moguće i svašta se zna dogoditi.“ uzvrati Furbi.
Zatim se oboje nasmiju i nastave plesati.

Gondoli, gondoli, gondola,
Život prevrtljiv k’o tombola.
Neki put dobiš, drugi put zgubiš,
Jedino važno bar je’nput da ljubiš.

Rogovi, rogovi, rogonja,
Nema boljeg do fukanja,
Ona na meni a na njoj sam ja,
Poanta tog plesa pod maskama.




(gotovo)




Post je objavljen 28.01.2008. u 20:40 sati.