Sam sebe ponekad uhvatim da sam ljut ali uglavnom kod mene ljutnja izostaje. Više je to frustriranost i razočarenje koje izaziva blage ispade sljepila i bunila. Navesti ću samo aktualan primjer poskupljenja u našoj inače predivnoj Hrvatskoj. Kad sam čuo kakva su samo poskupljenja nastala došlo mi je da vičem i jaučem nad ovim jadnim narodom kojeg iskorištavaju vlastiti zastupnici i vladari. Jutros sam kupio kruh, nisam inače dugo kupovao kruh jer se hranim u menzi, i kad sam vidio naljepljenu cijenu od 8.30kn samo sam zinuo i ostao na trenutak zbunjen. Kupio sam obični bijeli kruh da se razumijemo. Stvarno nisam mogao vjerovati da obični bijeli kruh stoji toliko kuna. Sjećam se još prije nekih 3-4 godine je kruh standardno bio oko 5 kuna. Uglavnom, bio sam zbilja ljut jutros.
Nisam sposoban da budem ljut na ljude zbog jedne jednostavne činjenice, a toga bih volio da i vi budete svjesni kad vam „dođe krv na oči“: ljudi smo, sposobni da griješimo uvijek i vazda, nesavršeni smo, često zbunjeni i neshvaćeni. Kad se pomirimo sa činjenicom da je svaki čovjek sposoban x puta pogriješiti u raznim situacijama onda nam se i nije ljutiti jer znmo da je to tako, i da smo mi isti ti koji griješimo i radi kojih se drugi ljudi ljute.
Od ljutnje zbilja nema nikakve koristi. Zašto da sami sebe stavljamo u položaj stresa. Ako vam i dođe trenutak ljutnje, brzo si posvijestite da će vam od toga samo biti gore, a ne bolje.
U Bibliji imamo svakojake primjere ljutnje, a najpoznatiji su zasigurno primjeri Božjeg gnjeva u Starom zavjetu, te primjer Isusova gnjeva u hramu, kad je istjerao trgovce koji su se bavili trgovinom na svetom mjestu. U Starom zavjetu je nakon svakog Božjeg gnjeva uslijedila obilna Božja milost i ljubav. Gnjev, ljutnja i frustriranost samo su jedna strana medalje, dio nas i dio života. Ljubav i mržnja, jedno ne može ići bez drugog. Zašto? Kako bi znali što je prava ljubav kad ne bi znali što je prava mržnja. Da u svijetu ima samo ljubavi onda ljudi ne bi znali što je dobro a što loše jer bi im sve bilo dobro. Da u svijetu ima samo mržnje opet ljudi ne bi znali što je dobro a što loše jer poznaju samo jednu stranu medalje, a to je mržnja. Jedno ide s drugim koliko god mi ne htjeli da je to tako.
U Evanđeljima, u sceni Isusova gnjeva, priče se malo razlikuju osim u Mateja i Marka gdje je taj događaj skoro isto opisan. Posebnosti se nalaze u Mateja i Ivana. U Mateja, usred Isusova gnjeva, dolaze slijepi i hromi k Isusu te ih on liječi iako je nekoliko trenutaka prije bio gnjevan. U Ivana je pak jedinstven detaljniji opis te ljutnje gdje Ivan dodaje još da Isus sebi „napravi bič od užeta“ što daje priči dodatnu oštrinu.
Mnogi „nekršćani“ prigovaraju kršćanima ovaj događaj u hramu govoreći da Isus tu jasno pokazuje kako nije savršen i bezgrješan. A mislim stvarno, toga su se uhvatili „k´o pijan plota“, a ne vide da je cijeli Isusov nauk, osim tog događaja, sama milost i ljubav. To ja zovem slijepilo ili ne-volja (nehtijenje) da se prihvati Isusovo savršenstvo. Isus je bio čovjek, to pokazuje više puta,ne samo svojim gnjevnim istupom u hramu. Pokazao je to u Getsemaniju, kad je plakao nad grijesima svijeta, pokazao je to na križu kad je vapio svome Ocu...
Ljutnja je normalna ali ljutnju treba kanalizirati u nešto manje loše kao što je nerviranost ili frustriranost, koji bi trebali možda duže trajati ali svakako imaju lakši učinak nego kad smo istinski gnjevni ili ljuti. Ne govorim o „gutanju“ emocija nego samo govorim o tome da gnjev moramo ublažiti koliko je god to moguće u datom trenutku jer od gnjeva zbilja samo može još nešto gore nastati: neželjene reakcije, riječi, djela... To treba izbjeći tako da se ugledamo na primjer Isusa u Matejevom evađelju gdje je Isus usred gnjeva imao toliko milosti da ozdravlja ljude. Više ljubavi, to je deviza za bolje nošenje s takvim trenutcima, i deviza za bolji život uopće.
God bless!
Post je objavljen 28.01.2008. u 10:25 sati.