Lutam kroz labirinte samoće.Sakupljanjem ostataka ponosa i inata,
spajanjem dijelova sebe.Shvatila bih samo ono što već odavno znam;
da su padovi suviše bolni i previše razočaravajući.
Ali umjesto bijega i pokušaja nestajanja,jednostavno sam ostala tu gdje jesam;
U magli.Svjesna; da bi se nakon dugog putovanja,vratila tamo od kuda sam krenula.
Poželjela sam se izgubiti.Otići u svijet snova.Gdje me nitko neće pronaći i gdje ću sama pisati svoj scenarij.Poželjela sam početi ispočetka i pronaći pravi trenutak da sve promijenim.
Vratim se na nulu i zaboravim prošlost.
Izbrišem sva lica koja su me toliko povrijedila.
Poželim samo pronaći izlaz iz ove magle koja me okružuje.
Nisam više željela ići kroz nju.Nisam se više željela vraćati na stara mjesta;
Hodnike samoće i straha.
Trznula sam se iz sna.Bespomično sam ležala u krevetu.
Nisam plakala, no suze su tekle neko vrijeme.
Iznutra sam osjećala golemu prazninu koja se iz sekunde u sekundu sve više širila.
Tijelo je drhtalo od straha.Tišina oko mene bivala je narušena;
samo udisajima i glasnim otkucajima srca.
Misli su bježale preda mnom.
Sudarala sam se sa svim svojim pogreškama.
U lice su me šibali snažni osjećaji nošeni zaboravom.
U glavi su se slike redale poput vojnika.Očaj je prelazio granice razuma,a
gubitak je trgao dušu natopljenu tugom.
Miris prošlosti uvukao se u svaki kutak sobe.
Sjećanja su me, kao izdajicu, slamala…
by me
Post je objavljen 28.01.2008. u 10:04 sati.