Ponedjeljak, hladan ali vedar. Nije hladno kao u unutrašnjosti, ali svejedno štipa za obraze. Uspio mi je i nos procuriti no, srećom, to je jedina posljedica putovanja Umag-Zagreb.
Odvalih predzadnju terapiju. Evo me na poslu, znači – sve je pod kontrolom. Nalazi su vrlo dobri. Boravak na snijegu i klizanje po Poreču rezultirali su povećanjem leukocita u odnosu na zadnji nalaz, što je neuobičajeno i jjjako dobro. Jer, iz terapije u terapiju krvna slika slabi, sadržaji onih vrećica i bočica koje primam pomažu ali i znaju rasturiti koncepciju organizma.
Obavila sam prijem i razgovor kod radiologinje. Trebam odraditi 30 zračenja, 6 tjedana po 5 radnih dana. Točan početak tretmana stići će mi poštom. Obzirom da sam tražila ambulantno zračenje a ne bolničko (ne mogu ni zamisliti cjelodnevni boravak u bolnici zbog 2-3 minute zračenja), ne moram dugo čekati, otprilike tjedan-dva nakon zadnje kemoterapije. Prijestolnica će tako biti svjedokom moje preobrazbe. Red je da mi narastu kosa, trepavice i obrve. Ostale dlake ne moraju, od depilacije sam se odvikla i nije mi nimalo nedostajala, hihihi.
I to je to. Sad slijedi nekoliko dana pojačanog njuha, gubitka dobrog dijela okusa. To mi utječe na prehranu utoliko što jedem više i češće, kako bih izbjegla bljak okus u ustima. I žvačem žvake, što inače ne radim. Torbica mi je krcata raznih frfa, slanih i slatkih. Kava mi ne paše pretjerano, pijuckam čaj. Moj inače omiljeni zeleni čaj ispao je iz kombinacije, i miris i okus mi ne odgovaraju više. No, ima toliko drugih namirnica i napitaka pa se ne brinem. Nisam uvodila nikakve promjene u prehranu ovih mjeseci, osim što češće posegnem za medom i ehinaceom. Iz razgovora s ostalim pacijenticama dnevne bolnice saznala sam da su neke počele koristiti laneno ulje, sok od cikle i slične pripravke. Na webu sam, između hrpe savjeta, pronašla onaj koje meni osobno najbolje odgovara – jedite sve što volite, ugađajte si omiljenim jelima, živite normalno.
Post je objavljen 28.01.2008. u 09:36 sati.