Nešto me u zadnje vrijeme život nosi a to ne volim. Više volim kad ja nosim njega i kad sam ja gazda. Života mislim. Kad se ne prepuštam nego kad ja vodim. No ima perioda kad je mudrije prepustit se, biti list i pustit da te vjetar negdje zaustavi. Tamo gdje te je zaustavio ti kreneš dalje. Meni se sada čini da mi je takav period života. Stati ne mogu a kretat se ne želim. Pa se ti misli.
I ne volim takve periode jer su dinamični, ali dinamika mi nametnuta sa strane, nisam si ju sama stvorila. Onda će doć period smirenja pa ču morat čistit smeće koje sam putem pokupila ni kriva ni dužna. Al što ćeš , tako je i tu se sad ne da nešto pametno napravit, osim možda zamolit vjetar da me ne tambura i da me lagano nosi, a onda jednom da me stavi na neko lijepo mjesto, a ne naprimjer u pseće govno.
Hm. Kad sam već kod psa, nema ljepšega nego doći doma nakon takvog nekog burnog dana u kojem ne znaš tko pije tko plaća, u kojem je vjetar bio malo jači pa te nosio i nosio, i vidjeti njegove oči.
Koje te gledaju sa toliko ljubavi i vjernosti da ti sve ostalo više ne bude važno.
I onda se posramiš jer ti na njega nisi pomislio cijeloga dana i nisi ga se sjetio uopće. Jer ti je nešto drugo bilo važnije.
I onda se sagneš i pustiš da te liže po cijelom licu i pustiš se toj ljubavi i zagrliš te 4 kile i shvatiš da je život baš to!!!!!!
Uroniš glavu u njegovu dlaku , duboko uzdahneš taj miris koji to i nije, i ostao bi tako uronjene glave, sav raznježen i neopisivo sretan.
Onda on ode na krevet, sklupča se i gleda te ispod oka. Kako ti hodaš tako te njegove oči prate. Pa si opet pun! Pun neke ljubavi koja te obavila, koja daje a ništa ne uzima. Samo nesebično daje. Onda te gleda i gleda a zatim ti se lagano uvali u krilo. Pa stavi malu glavicu na tvoju ruku kao da ti govori : nedaj me nikom ti si moj svijet.
I tako ostaneš u šoku kada shvatiš da si i ti nečiji svijet, da i tebe netko čeka. Samo tebe. Da prati svaki tvoj korak, da bi sa tobom i za tobom išao na kraj svijeta ako treba.I da je taj netko samo 4 kile težak. I da to nisi očekivao. Nikako nisi očekivao. Da će ti 4 kile dlake promijeniti čitav pogled na svijet i njegove prioritete.
To je prekrasan osjećaj i upravo sam sva obavijena njime.
Eto. Pa sad ti reci da je čovjek nepromjenjiv. U život mu uđe klupko crne hodajuće vune, gunđave i malkice šašave i ti kreneš bit lud da luđi ne možeš bit.
Post je objavljen 27.01.2008. u 22:13 sati.