Pregled posta

Osvojeno srebro zlatnoga sjaja- i kad gube i kad sve štima, uvijek vjerni našim Paklenima!

EP NORVEŠKA
FINALE
HRVATSKA-DANSKA
20-24
Suci(khm..o ovoj bi se tituli dalo raspravljati...): španjolski par
Gledatelja: oko 9000 tisuća

Početak kao iz snova...U 28.sekundi Pero zabija za 1:0, ubrzo i za 2:0, zatim je strijelac bio Čupić, a minutu kasnije Igor Vori. Serija 4:0. Izgledali smo neuništivo!! Danci do 8.minute nisu zabili niti jedan jedini pogodak, a tada se diže sjajni Boessen i pogađa za 4:1. Hrvatska gubi loptu u napadu, a onda je Danska opet precizna za 4:2. Zatim ponovno Čupić pogađa za 5:2. Činilo se kako nam danas ni duh Kasper Hvidt neće moći ništa, ali nam je on brzo pokazao tko je. Već smo u 19.minuti stigli do izjednačenja, i u desetak smo minuta izgubili prednost od 4 gola koju smo stekli u prvim minutama. Pero u 20.minuti pogađa za 8:7, ali se Danci nedaju. Ne damo se ni mi, točnije Balić koji je u 22.minuti prvi put bio precizan za 8:7. Jensen vraća, a tada opet tražimo spas u Ivanu Čupiću koji pogađa za 9:8. Danci nam tada rade seriju 5-1, i odlaze na poluvrijeme sa prednošću od 3 gola, 10:13. Već u prvoj minuti drugog poluvremena Jensen povećava Dansku prednost na 10:14, a Lacković sjajnim šutom od 103 km/h uzvraća za 11:14. Ali Jensen ide dalje i gađa za 11:15. U 35.minuti Dominiković suci Dominikoviću pokazuju dva prsta, a Dancima crtu od sedam metara. Priliku su iskoristili i odlaze na 5 golova razlike(11:16). Gubili smo tako do 47.minute po 4-5 golova razlike, a tada se diže Tonči Valčić koji gađa za 15:18. Nakon obrane Mirka Alilovića imali smo priliku doći na 2 pogotka razlike, ali je gospoda u žutom Lackoviću sudila šut iz prostora od 6 m, a Danci nas kažnjavaju sa 15:19. Nakon pogotka Vukića za 16:19, Mirko opet brani, a tada Španjolski sudački par(kojemu nebi bilo loše da se malo prisjeti rukometnih pravila, a možda i posjeti okulista) Ivanu Čupiću sudi šut iz prostora. Možda za Lackovića i jesu bili u pravu(iako i ono 99% sudaca tolerira, jer Lacković je šutirao stotinku nakon što je taknuo pod) ali ovoga su puta stvarno pretjerali. Kada je Čupić pustio loptu, noge su mu od poda bile udaljene više od pola metra. Šta im bi(sucima), ne bih znala..Nakon toga Lino Červar dobiva 2.minute,što znači da jedan igrač mora napustiti teren. Opet smo s igračem manje, ali Pero ˝tuče˝ i pogađa za 17:20. Ubrzo Danci odgovaraju, a na njih i T.Valčić. Nakon još nekoliko bezobraznih odluka sudaca i nekorektnog suđenja Lino Červar, tražeći pravdu, prema Španjolcu koji ga vjerojatno nije razumio zaslužuje crveni karton-što bi u prijevodu značilo-Lino van s parketa, jedan igrač s terena opet na klupu. Naše Paklene u svoje ruke uzima Slavko Goluža. Znamo kako su naši najjači kad najviše treba, te lopta koju je uputio Ivano Balić dva puta ulazi u mrežu Kaspera Hvidta. U 56.minuti dolazimo na dva gola razlike, tada su Danci bili precizni za 20:23, nakon Danci dobivaju kaznu od dvije minute, Hrvatska sedmerac i priliku da se u 58.min Dancima približi na samo dva razlike, te moža pokuša doći do izjednačenja. Nakon što je do tada bio precizan u izvođenju sedmercima, kako je rekao Vlado Šola ˝bezobrazno˝ hladnom Ivanu Čupiću, najbolji svjetski golman Kasper Hvidt brani udarac sa sedam metara. No Čupiću se nema što zamjeriti. Tom malom treba skinuti kapu. Nakon što nije imao niti jedan odrađeni trening sa reprezentacijom u Poreču, stao je na parket u Norveškoj i pokazao se kao dostojna zamjena Mirzi Džombi i Vedranu Zrniću. Danci su iskoristili i zadnji napad za 20:24, nakon čega lopta dolazi do Petra Metličića, koji ju je kod sebe zadržao do kraja, jer spasa više nije bilo. U Norveškoj smo imali dva poraza. Dobra je stvar što su ti porazi od istih protivnika, i to što su ti protivnici sada zlatni, a mi srebrni. Naš je najbolji igrač bio Petar Metličić sa 5 golova. Jedina medalja koja je ovoj reprezentaciji nedostajala, danas je oko 18.15 stavljena oko njihovog vrata. Nije zlato, srebro je, ali važno je napomenuti kako mi nismo izgubili u finalu, nego smo osvojili srebro, i to srebro koje je čisto, srebro zlatnog sjaja!! Danci imaju zlatnu medalju, sa malom mrljom, nisu oni krivi.. Da budu u ovoj finalnoj utakmici EP jedino nisu zaslužili suci iz Španjolske koji su donijeli nekoliko katastrofalnih pogreška. Ruku na srce i nama su pri rezultatu 2:0, poklonili jednu loptu, ali ako je cijena za to bilo suđenje na razini početnika u ostatku utakmice, hvala, ali mi znamo igrati i bez poklonjene lopte. Na kraju, možda je jučer Kaleb sa lijevim oko (jer je leću desnog izgubio) vidio bolje nego Španjolci danas sa četiri oka. Lani su nam smjestili za Dominikovića, suđenje im i u utakmici nas protiv Norveške nije bilo na razini (sjetite se dosuđenog prekršaja u napadu Petru Metličiću kada je zaradio ozlijedu oka), a što drugo reći nego: ŠTO JE TRULO U DRŽAVI ŠPANJOLSKOJ?!?!?!?!

Kako Hrvatska nije uspjela izboriti izravan plasman na Olimpijske igre u Pekingu, tako će morati u kvalifikacije koje će se održati u Zadru. Poznato je da će na njemu sudjelovati Rusija, Alžir i predstavnik Azije (Japan ili Koreja). Vizu za Peking dobit će prva dva predstavnika iz svake skupine. Time već krajem svibnja (30.05.-01.06.) možemo očekivati ponovno okupljanje naših srebrnih rukometnih velikana koji to već sada sasvim sigurno željno očekuju.

Iako je ovoga puta proglašen najboljim igračem Nikola Karabatić, Ivano Balić još jednom se dokazao i iskazao rukometnim majstorijama s drugoga planeta. Zbog ozlijede trbušnog zida, nije se znalo hoće li najbolji od najboljih nastupit, no Balić je bio uporan. Još jednom, osim kao velikim igračem, pokazao se i velikim srcem. Ivano je najsretniji kada je u društvu ovih silnih rukometnih divova i zbog silne želje da ne propusti priliku zaigrati s njima, rukometni genijalac odlučno je stao na parket, zaboravio na sve batine, zabijao je i kroz najčvršću obranu te se po prvi put okrunio i najboljim strijelcem prvenstva.



ALL STAR MOMČAD:
Lijevo krilo- Lars Christiansen
Lijevi vanjski- Daniel Narcisse
Srednji vanjski- Ivano Balić
Desni vanjski- Kim Andersson
Desno krilo- Florian Kehrmann
Pivot- Frank Loke
Vratar- Kasper Hvidt
Najbolji obrambeni igrač- Igor Vori
MVP prvenstva: Nikola Karabatić




Teško je ne biti razočaran, ali sve ono što je Hrvatska pružila na terenu govori više od bilo kojih riječi. Osvojeno je srebro što je povijesni uspjeh izgubivši pritom sa ne tako velikih 4 razlike od reprezentacije široke klupe koja je na prvenstvo došla apsolutno bez ikakvih problema. Danska je jednostavno danas bila prebrza, a naše noge preteške. Pobjeda danas bila je nemoguća misija. Ipak kao nemogućim pokazalo se samo pojavljivanje u finalu koje je malo tko, poznavajući probleme koje su ih zadesili, mogao predvidjeti. Poznato je da su na početku priprema imali već problema s ozljedama i za nikog se nije moglo reći da je doputovao 100 % zdrav. Ali, stisnuli su zube i dogurali do ondje do kud nitko nije očekivao. Iznenadili su svoje navijače, i vratili vjeru u njih onima koji su je izgubili. Svojom borbenošću, upornošću i ponajviše srcem uspjeli su ono što nikome nije. Kada ih pogledate, više izgledaju kao da su bili na prvenstvu borilačkih vještina, a ne rukometa. To je pravi dokaz koliko gore od želje da igraju za ovu reprezentaciju, pa čak i kada im ne ide, kada ne mogu hodati i kada ne mogu pružiti svoj maksimum, tada dobivaju još veći motiv. Nešto posebno što krasi ovu reprezentaciju je jedan kolektiv gdje se međusobno poštuju i gdje su jedan drugome uzor. Dobili su udarce gdje god se protivniku prohtjelo, ali odustali nisu. Zapravo, još dugo će se govoriti kako se do finala jednog prvenstva, gdje nema težih ni lakših protivnika, može doći-srcem. Protivnike ne shvaćaju olako, i kad gube to je uvijek s nekim razlogom. A kasnije, kada se sretnu s istim protivnicima gore od želje da im uzvrate. Francuzima nisu oprostili poraz koji ih je lani koštao polufinala te su pronašli i najmanji atom snage, stupili na teren i osvetili se. Danas su jednostavno ozlijede došle na naplatu, ali kad se stvari smire, i kada se jednom ponovno sretnu s Dancima, sigurno će se sjetiti ovog finala. Sjetit će se jedine reprezentacije koja ih je na ovom prvenstvu pobijedila i uskratila im jedinu zlatnu medalju koja nedostaje u kolekciji. Europski vrh još uvijek je neosvojen i zato Pakleni idu dalje opravdati svoj nadimak, jer kada su potpuno zdravi, tada im nitko ne može ništa. Ovo je njihova četvrta medalja, a osvojena je kad se to najmanje očekivalo i time dobila još veći značaj. Odigrali su u okviru svojih mogućnosti i predstavili ljubiteljima rukometa ključ svoga uspjeha. To je njihova snaga igranja srcem i to je nešto što srebro ove reprezentacije pretvara u zlato.
by: anchi i ivana









Post je objavljen 27.01.2008. u 21:54 sati.