Marketing
ljubav boli....prelijepa kao ruža, bolna kao trn...
ljubav boli....prelijepa kao ruža, bolna kao trn...ali njen miris nam zauvijek ostaje
u nozdrvama, prekrasan, opojan, u stanju obrisati sve ružno i u sjećanju zadržati
samo lijepe trenutke....
moći voljeti je puno, zaista...
Ljetna noć ima veliku moć. Tad se rađaju mnoge ljubavi.
Rodila se još jedna. Bila je to ljubav na prvi pogled. Marko i Ana.
Da tako su se zvali. Nikud on bez nje nikad ona bez njega, uvijek zagrljeni i sretni. Za njega je postojala samo ona, a za nju je postojao samo on.Za njih su postojali samo oni.
Trinaest mjeseci, trinaest divnih mjeseci, a tada je na njegovo mjesto došao Hrvoje. Bio je predivan. Crna gusta kosa padala mu je u blagim kovrčama na ramena a čelično plave oči, isticale su se na njegovom potamnjelom licu. Bio je tip muškaraca kakvog ženske sanjaju. Sve su se djevojke iz grada prosto lijepile za njega, ali one ga nisu privlačile. On je htio Anu. Zašto? Jer do nje nije mogao doći lako. Znao je da ona ima Marka, znao je da se oni vole .ali htio je uništiti tu ljubav. htio je Anu. Ona je za njega bila pravi izazov. Zavodio ju je dugo, dugo...dugo je Ana vodila borbu sa sobom. Na kraju je ipak pobijedila Hrvojeva ljepota, njegov šarm.
Marku je jednostavno rekla, tako jednostavno kao da su zajedno trinaest dana , a ne trinaest mjeseci "zaboravi me, zaboravi sve što je bilo među nama. To je sve što je bilo s nama jer sada sam s Hrvojem."
Ostao je kao gromom opaljen. Svaka njena riječ padala mu je kao težak šamar. Trebalo mu je vremena da se sabere dok nije progovorio:"budi s Hrvojem, ali ne traži od mene da te zaboravim. Čekat ću te, možda ćeš mi se jednog dana vratit. znaj- dok god budeš dobivala svakog trinaestog u mjesecu trinaest crvenih ruža, za trinaest mjeseci provedenih s tobom. Znaj da te volim. " Okrenu se i otišao. Nakon par dana otišao je i Hrvoje.
Htio je avanturu, uništio jednu ljubav i otišao. Ana je ostala sama. Marka više nije viđala ,ali svakog trinaestog u mjesecu dobivala je trinaest crvenih ruža. Mjeseci su prolazili, a ruže su stizale i dalje. "znači još uvijek me voli!!"
shvatila je da je pogriješila. sad je već kasno, a možda i nije ,ali mora pokušati. mora mu objasniti da ga još uvijek voli. došla je pred vrata. pozvonila je. Vrata joj je otvorila sitna žena u crnini, njegova majka. Ana je tražila Marka, no njega više nije bilo, stigla je kasno, suviše kasno.
Marko je umro prije pet mjeseci, a posljednje što je rekao prije nego je zauvijek sklopio oči bilo je:"Majko, molim te, svakog trinaestog u mjesecu na ovu adresu šalji trinaest crvenih ruža.!" Svakog dana Ana je bila sve bljeđa...dok jedne ljetne noći, baš onakve noći, kad su zagrljeni šetali nije otišla u susret Marku. Marko je mrtav, umrla je i Ana. i njihova ljubav....Ostala je samo ova tužna priča o trinaest crvenih ruža!!!!
Kao u nekom filmu cijeli
moj se srusio svijet
i cekam da se nesto
desi cekam preokret
jer kud god krenem,
kud god podjem
samo za tebe znam.
Ne zelim biti sama zelim
samo tebi ja da pripadam.
Ko sto se pripada po prvi put
reci da nije bilo uzalud
da tvoja ljubav jos traje bar tren
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti zao, bit će ti zao
Što nisi tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne bude htjele
U stranicu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Gdje je jedno voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
bye...=)
kissaju was..... franchy & mi!ch
Post je objavljen 27.01.2008. u 21:23 sati.