Usputni zapis
-Danas je godišnjica .
-Da?
-Valjalo bi proslaviti.
-Valjalo bi. Nije malo, šesnaesta po redu.
Sedamnaesta! – ispravi ga pomalo uvrijeđeno tihi ženski glas koji je polušapatom dopirao iz telefonske slušalice.
-Da, da. Mislio sam reći da je prošlo punih 16 godina – pokuša se opravdati-
- Ne slušaš, prošlo je 17, ulazimo u osamnaestu – ženski glas počeo je zvučati nervozno.
Zaboravio si?
-Ja? Nikada. Samo sam se malo zbunio. Zar je prošlo toliko vremena. Meni kao da je jučer bilo. Bože, kako vrijeme s tobom leti.
-Hoćemo se naći – ženski glas zvučao je smirenije.
-Naravno – odgovori je nervozno pogledavajući na sat. – Stara je godina, imam još obveza. Hedviga mi je dala popis stvari kojem moram još kupiti.
-Baš me briga što joj moraš kupiti. Reci kada i gdje.
-Pa… Mogli bi se naći u 12 sati u mom uredu. Sada ondje nema nikoga.
-Dogovoreno.
-Jedva čekam.
.Gustav je nervozno jednom rukom prolazio kroz već prorijeđenu kosu dok je vraćao telefonsku slušalicu u utor telefona. Samo mu je još to trebalo. Stara godina je, gužva, ceste su pune živčanih vozača i flegmatičnih vozačica koje voze kao da su same na cesti. Trgovački centri prepuni su ljudi jer čini se da svi ostavljaju nabavku za posljednju noć u ovoj godini za posljednji tren. Baš kao i on, a ima još nekih obveza. Cijeli plan mu je pao u vodu. A baš je mislio kupiti još nekoliko boca onog piva koji se prodaje u plastičnim litrenkama. I onda mirno možeš reći: Samo dok ispijem ovu bocu. Ova pakovanja od 1,5 l dušu su dala. A, jebiga, što se može. Obavit će kupovinu i obilježavanje preljubničke obljetnice o jednom trošku. Onako, na brzinu i ne osobito kvalitetno. Važna je forma.
Nervozno se ogledavao oko sebe dok je otključavao vrata ureda. Nitko od prolaznika nije obraćao pozornost. Svi su žurili za svojim poslom. Samo je jedna skupina dječaraca u pothodniku obavljala posljednje pirotehničke probe. Oduvijek su ga živcirale petarde i pitao se koji su to idioti od roditelja koji djeci kupuju petarde i zajedno ih sa sinovima bacaju prolaznicima pod noge urlajući od smijeha na panična poskakivanje, zbunjene pa potom ljutite poglede. Zatvorivši vrata, skloni se od pogleda i ulične buke. Ostavio je vrata nezaključana i ključ s unutarnje strane. To je bila već ustaljena praksa. Ona bi ušla i zaključala vrata dok bi ju on čekao u susjednoj prostoriji. Sjedio je za stolom nervozno listajući novine. A, bogati, zar je već prošlo toliko vremena – mislio je dok je prelistavao novine čiji ga sadržaj ovoga trena nije zanimao. Pa da. Bilo je uoči rata. Sva ona zbivanja, prijetnje, nije najavljivalo ništa dobroga. Zrak je postajao sve kužniji, olovniji, a ljudi sve uplašeniji. Nervozu i strahove prikrivali su sve raspojasanijim ponašanjem. Dinar je iz sata u sat gubio vrijednost. Tvrtke iz Srbije su zatvarale vrata, a najviše su profitirali oni koji su robu pokupovali na kredit. Nestalo trgovina, nestalo kredita. Ukidanjem poreza na automobile saveznoj blagajni strani automobili postali su nezamislivo dostupni. Potrošačka groznica tresla je one koji imaju i one koji nemaju. Sada su svi odjednom imali. Živjelo se sve raspojasanije. Kao da je sudnji dan.
ooo
Stajao je iznad nje dok je diktirao tekst nekog dopisa. Umjesto teksta pogled je sve više i više svraćao na njen dekolte u kojeg je, s mjesta na kojem je stajao, pogledom mogao doprijeti do samog grudnjaka. Kada se u jednom trenutku nagnula nad pisaći stroj kako bi uvukla novi papir, shvati da ona i nema grudnjaka. U dubokom izrezu bljesnu dio njenih grudi i Gustav zašuti . Pogled mu je ostao prikovan za dekolte i nije ga mogao odvojiti čak ni kada se uspravila. Čekala je da nastaviti diktirati. Kako je on šutio, ona ga pogleda.
- Sviđaju vam se moje grudi?
Gustav pocrveni, smeten njenim izravnim pitanjem. Protiv svoje volje potvrdno kimnu glavom.
-Evo, pogledajte – reče i povuče izrez majice tako da je mogao vidjeti dvije tamno smeđe uzdignute bradavice koje su naočigled bubrile. Gustav je šutio, nije mogao ništa reći samo je pogledom gutao njene velike dojke.
- Hoćete ih pipnuti? Nisu silikoni - reče dok mu je uzimala ruku i stavljala na svoje grudi. Bile su tvrde, a u isti mah nježno meke nasuprot dvjema ukrućenim bradavicama. Gustav instiktivno počne milovati grudi. Dugo nije milovao mlade grudi. Skoro je i zaboravio kako mogu biti tvrde i pohotne. Strast ga je već čvrsto obuhvatila i povratka više nije bilo. Dio bića još se opirao, bunio. Bila 20 godina mlađa od njega. Mogao joj je biti otac. No, još jednim dodirom po bradavicama strast potjera ćudoređe koje nestade poput nekog kučeta podvijena repa. Počeo je sve grozničavije pritiskati dvije krupne dojke, vrtjeti prstima po bradavicama lagano ih natežući. Usta su mu se punila pljuvačkom, a pogled postajao sve staklastiji. Nagnu se nad izrezom pokušavajući usnama dohvatiti bradavice.
- Nemoj, može netko naići – reče promuklim glasom.
Gustav smiješno zastane u pognutom stavu, na tren se ukoči, a onda se lagano ispravi i reče odlučnim glasom.
-Idemo u stan.
Ona kimnu glavom, ustade, vrati dojke u majicu i krenu prema vješalici gdje joj je bio kaput.
- Idem prvi. Ovako, može nas netko vidjeti, a moja žena i tvoj muž sigurno to ne bi razumjeli.
- - 0 0 0
U vlastiti stan ušuljao se poput tata panično pokušavajući odagnati dojam kako ga svi podsmješljivo promatraju znajući što čini. Nervozno je dohvati telefon, nazva suprugu koja je bila kod majke desetak kilometara dalje, u drugom dijelu grada i koju je trebao dovesti kući.
-Čuj, imam još nekog posla pa ću doći po tebe za dva sata.
--Ali, znaš da još moram ispeći meso i napraviti francusku salatu.
-Ma, stići ćeš, ionako smo sami – reče šaljući joj poljubac.
U tom trenutku otvore se vrata i ona skoro bešumno uđe u stan. Dok joj je pomagao skinuti kaput opet je osjetio kako ga zahvaća vrućica. Pogled na grudi koje su se slobodno njihale ispod majice izluđivao ga je. Opet rastjera i posljednje ostatke grižnje savjesti, uhvati ju za ramena, okrene k sebi, a ona spremno prihvati njegov cjelov. Jezikom je istraživao. Potrajalo je dugo. Ruku je zavukao pod majicu do dviju bijelih čvrstih lopti koje su odgovarale na svaki njegov dodir. Od silne želje počela su mu drhtati koljena, a hlače postale tijesne. Povukao ju na kauč. Spremno je prihvaćala i uzvraćala sve što joj je činio. Visoko joj je zadigao majicu pogledom gutajući grudi koje su se razlile njenim tijelom. Još uvijek ga je nešto sprječavalo da ide do kraja. Laganom joj je koljenom raširio noge. Do samim bedara. Kroz hlače i njene čarape osjetio je vrelinu. Koljenom je lagano trljao njeno međunožje dok je bjesomučno sisao duge ukrućene bradavice. Jedna ruka mu je bila pod njenim uzglavljem dok je drugom mijesio čas jednu čas drugu dojku. Ona je, zatvorenih očiju sve glasnije uzdisala, a u jednom trenutku tijelom je prošao jedan, pa još jedan grč, a iz grla se oteo glasan uzvik:
- Ooo, majko moja!
Nakon toga uslijedila su još dva trzaja koja su joj potresala cijelo tijelo. Za trenutak se zbunio. U tom, ona otvori oči, pogleda ga i reče:
- Ovakve orgazme još nisam imala… I još traju.
Gustav je šutio, ne znajući što da kaže. U tom se ona ustade, raskopča suknju i pred njim bljesnu ljepota nagosti ženskog tijela. Slijedio je njen primjer pokušavajući uvući stomak koji je već počeo pokazivati posljedice uredskog života i manjak tjelesnih aktivnosti. No, još uvijek je mogao proći i sa tih desetak kilograma viška. Odjednom mu bljesnu misao:
- Što ako je žena našla prijevoz i dođe u stan?
Njena ruka ga uhvati. Takav osjećaj nije dugo imao i misao o ženi iščeznu. Pomislio je da će eksplodirati.
- Pričekaj, idem do kupatila – reče i odšeta do kupatila.
Čekajući, Gustav još jednom baci pogled na svoje tijelo. Od svega viđenog bio je najzadovoljniji svojim spolovilom koje je stajalo poput koplja barjaka raspetog pred bitku. Vratila se brzo, a Gustav ugleda svu raskoš ženskih bedara spremnih da ga prime u sviju nutrinu. Uronio je tiho, bešumno … Imao je dojam da plovi svemirom.
0 0 0
- Kao da je jučer bilo – reče popravljajući suknju dok je Gustav gledao po prostoriji ne bi li otkrio nešto zaboravljeno, izdajničko, a što je nakon blagdana mogla pronaći spremačica ili netko od službenika.
- - Dobro pamtim onaj trenutak u tvom stanu prije 17 godina. Imala sam crveni korzet i potrošila sam te na onoj smeđoj fotelji – brbljala je prolazeći češljem kroz crnu kosu.
- – Bio si sav smotan iako ti je žena bila u Zagrebu i nitko nas nije mogao iznenaditi. Baš si bio sladak u onoj smiješnoj zelenoj trenirci – govorila je.
- Rastali su uz diskretno mahanje rukom. Gustav se, ostavši sam, pokušavao sjetiti njenog crvenog korzeta i svoje smeđe fotelje. Koliko god se naprezao nikako se nije mogao sjetiti da ju je vidio u crvenom korzetu, a niti da je ikada u svojoj sobi imao smeđu fotelju. A toga dana imao je odijelo, a zelene trenirke nije podnosio. I žena mu nije bila u Zagrebu- Bila je Stara godina. Odlazeći do automobila sve je bio uvjereniji da su oboje bili u pravu: on je obilježio 16-tu, a ona 17-tu obljetnicu preljubništva.
Post je objavljen 27.01.2008. u 20:12 sati.