Marketing
¤ kojim ću putem do dna, to samo moja duša zna ¤
Sada sam na msn-u sa jednom super curom...
Dopisivale smo se jako kratko, ali odmah sam shvatila da imamo iste živote!
I sada mi je jako drago da smo se upoznale...
Pa...ovaj post posvečujem svojem bivšem dečku i toj curi... koja me podsjetila na neke dijelove mojeg života...
koje ću uvijek pamtiti i nositi u srcu...
Dakle...
Bilo je davno...Davno, ali lijepo...dugo i jako...
Svaki put kada se sjetim kada smo bili zajedno na mojem se licu pojavi osijeh..od uha do uha...
Ehh...bilo nam je lijepo...Sada znam da sam barem jednom u životu bila istinski sretna, i zbilja zaljubljena...
Sa tobom sam se prvi put poljubila...prvi put osjetila što je to prava ljubav!...I mislim da zato zaslužuješ živjeti u mom srcu...zauvijek...
I danas kada me pogledaš..srce mi cvjeta, oči se sjaje, i ja sva blistam od sreće...
Još i danas mislim samo na tebe...noć-dan...samo si mi ti na pameti...
Bilo mi je teško shvatiti da je romansi zbilja došao kraj. I da me više ne želiš kraj sebe. Još i danas ne mogu zaboraviti kako me je srce boljelo kada si rekao : " Gotovo je..." Tada sam prvi put osjetila kako ljubav boli...I tada je prvi put niz moje lice kliznulo more suza zbog izgubljene ljubavi...Nikako nisam mogla prihvatiti činjenicu da nismo stvoreni jedno za drugo. Da smo totalno različite osobe.
Bio si mi sve...Svaki put kad si me dotakao ja sam se osječala sretnom, svaki put kad smo se poljubili kunem se mogla sam poletiti od sreće, tvoje ruke su bile moj dvorac, a srce nebo...I još i danas osjećam tvoj dah, i osjećam tvoj dodir dok sanjam...I oprosti mi Bože, ali ne znam zašto, bez njega je teško preživjeti...I toliko sam te voljela...Samo za tebe živjela...i zašto onda sada na mojem licu suze??
Tebi nije bilo teško...Našao si drugu...Ali ja...ja sam druge dečke ljubila, no samo na tebe mislila...
I evo sada baš mislim : "Katarina, probudi se...sve što je bilo sada je prošlost! Fučkaš život kad duša pati, kad čovjek čovjeka ne može da shvati... fučkaš život kad ti duša vene i kad živiš od USPOMENE...! "
Živim od uspomene...pa da...katastrofa...
Evo čitala sam sada post od prijateljice koja više ne zna voljeti, onako, jako, dugo...zato nikome ne dopusti da joj nanosi bol... I mislim si : " Da sam bar takva osoba, da ne znam voljeti, da sam hladna. Da ne volim nikoga tko ne osječa isto... Da barem svoje srce zatvorim zauvijek...Dok ne dođe netko pravi, tko ga neće slomiti. "
Ali...smiješno je to kako baš ljudi koji su nam srce prepolovili na pola još uvijek žive u nama, i još uvijek ih volimo cijelim jednim dijelom...
I smiješno i ne pravedno je to da sam ja ta koja na kraju pati i plače...
Suze lijem jer sam nekoga previše voljela...Nije fer...
Rekao mi je jedan super dečko : " Nitko nije vrijedan da plačeš zbog njega ", ali što ako ja osjećam da je ta osoba toga vrijedna??! Ja i danas osječam da je ON vrijedan za more mojih ispalakanih suza... Ali, ne znam zašto?? Slomio mi je srce... Povrijedio me... No još je i sada u mojim očima nešto jako veliko...I još ga volim cijelim svojim srcem...
ŽIVJETI MEĐU TISUĆAMA OSOBA, A MISLITI SAMO NA JEDNU ZNAČI VOLJETI JE!
To mi se događa u zadnje vrijeme jako često...
Ljubim druge...Živim sa drugim ljudima...Ali samo na NJAGA mislim...samo NJEGA sanjam...
Ne znam...možda to znaći da sam zaljubljena...ali...nekako me ta zaljubljenost samo vodi do dna...
Sve više propadam...Možda zato što ON ne osijeća isto...??!!??
možda....
Kako cu zivjeti s tim ako ti srecu pozelim s njim a volim te do bola,
kojim cu putem do dna to samo moja dusa zna,
ranjena napukla na pola.
Kako cu zivjeti s tim ako ti srecu pozelim s njim, a ja te volim vise,
al vidim da nemam kud kad na mom srcu uzalud tvoje ime pise.
To bi bilo to od mene ljudi moji...
Ja sam inaće oke...samo me malo mući ljubav...ali...ma proći će...nadam se..
Kada dođe 2 mjesec i kada dođe moja sreća...xD..onda će proći...hehe...
Joj sada i Valentinovo dolazi...ahh...prošle godine mi je bilo lijepo...
Bila sam sretna i zaljubljena...al ove...hmm...ove godine ću biti sama... =(
Ali, nema veze...bar znam da me nitko neće povrijediti...hm...nadam se...
pusa svima...malo sam skratila postove…jer znam da vam se ne daju čitati..
papa…pusa
All I know is I'm lost without you I'm not gonna lie
How am I going to be strong without you I need you by my side
If we ever say we'll never be together and we ended with goodbye don't know what I'd do ...I'm
lost without you
I keep trying to find my way but all I know is I'm lost without you
I keep trying to face the day I'm lost without you
I just wanna feel real love,
Feel the home that I live in.
’cause I got too much life,
Running through my veins, going to waste.
I don’t wanna die,
But I ain’t keen on living either.
Before I fall in love,
I’m preparing to leave her.
I scare myself to death,
That’s why I keep on running.
Before I’ve arrived, I can see myself coming.
IMA PUNO POGREŠAKA U POSTU I NEPRAVILNO NAPISANIH RIJEČI...
PA...ISPRIČAVAM SE...MALO SMA NEPISMENA xD
nadopuna:::
ZA MOJU ANU:::
PUSA...
Post je objavljen 27.01.2008. u 20:09 sati.