Na povratku sa skijanja, u neko gluho doba noći, razmišljam... kako sam lijepo počeo trenirati početkom 12.mj...i Božić i Nova godina, nisam odustao...nekoliko treninga sa Vedranom na Sljeme, ma divota... Došlo je skijanje i povremenim aktivnim spoštanjima ne dozvoljavam nogama da se opuste. Na kraju svakog dana osjećem da su pune pa uzimam Andole da izdržim svih 6 dana u tom ritmu...na povratku u autobusu već razmišljam kako je sve super prošlo. Drugi dan se budim sa grozicom a toplomjer pokazuje 39... sva ona sreća od noći prije otopila se u 5 min... a u glavi tuga i jad...znao sam da slijedi 7 dana odmora (čitaj... 7 dana ne ustati se iz kreveta!!!) Prvi trening je u ned. ubrzanje do videoteke (vratiti DVD, Mr.Been 2). U pon. sav izmoren i strgan odluka pada da propustim trčanje i odem samo u teretanu. Utorak- lagano 8 km. Mislim u sebi, nije loše koliko sam mislio. Srijeda-lagano 8 km pa u teretanu. Četvrtak- lagano 8km ali su noge već jako umorne. Petak- danas neću trčati pa idem samo u teretanu ali zato malo žešće. Subota- noge su se ljepo odmorile pa u 8 km ubacujem nekoliko ubrzanja da malo osjetim brzinu. Nedjelja- Irena se odlučila na prvi trening nakon Ljubljane 28.10.2007. Meni je to bila velika motivacija pa sam umjesto 12 odlučio istrčati 16 km. Prva 3 smo išli zajedno 7min/km. Nakon toga spuštam na 5min/km. Zadnja 4km idem 18:40 što je 4,6 min/km. Odlično! To znači povratak! I sad će neki reći, ma kaj je to, neki su se vraćali i iz težih situacija. Moj brat Robert također! I sad na kraju o ciljvima... ma ima samo jedan...maraton ispod 3 sata. Imam dobru klupu (Cheroki- maser i trener, Vedran Bijelić i Damir Klobučarić- glavni sparing partneri) i vjerujem da je to ostvarivo. TAKO MI NOGE POMOGLE!!!!
Post je objavljen 27.01.2008. u 17:46 sati.