Napad gardijske pješačke pukovnije – listopad 1944. Istočna Pruska
Situacija i zadaća sovjetske 75. gardijske pješačke pukovnije
Tijekom jeseni 1944. godine postrojbe sovjetske CA izbile su na granicu Istočne Pruske gdje su dočekane ubitačnom vatrom njemačkih postrojbi koje su se branile na prije pripremljenim položajima obrane. Sovjetske postrojbe stale su, utvrdile se i odmah otpočele s pripravama za proboj crte obrane njemačkih postrojbi. U sastavu sovjetske 26. gardijske pješačke divizije nalazila se sovjetska 75. gardijska pješačka pukovnija koja se do tada nalazila u pričuvi korpusa. Tijekom zapovjednog izviđanja zapovjednik korpusa 2. listopada 1944. dodijelio je 26. gardijskoj pješačkoj diviziji zadaću da probije protivničku crtu obrane na crti kota 77. – Kunigiški-Lanken, te da izbije na crtu Klajpuce – Mala Stalavka i potom razvijajući daljnji napad produži do crte Vojšvil – Kajri. Nakon prvog dana prednji odred 26. gardijske pješačke divizije trebao je izbiti na crtu državne granice, te zauzme Platen i Matlauken. Zapovjednik sovjetske 26. gardijske pješačke divizije general bojnik I. G. Černov sa zapovjednicima svojih podređenih pukovnija i postrojbama ojačanja izašao je 4. listopada na izviđanje dijela crte bojišnice i podređenim postrojbama dodijelio slijedeće zadaće: 75. gardijska pješačka pukovnija trebala je probiti crtu obrane protivnika u području usamljene kuće 300 m jugozapadno od kote 67.8 – usamljene kuće 400 m južno od škole i zauzeti crtu Klajpuce – bezimena kota na kilometar južno od naselja Klajpuce, a potom produžiti nastupanje prema naselju Kajri i izbiti na crtu Santara – Sviri; 79. gardijska pješačka pukovnija trebala je napadati kao desni, a 77. gardijska pješačka pukovnija kao lijevi susjed 75. gardijske pješačke pukovnije. Za izvršenje zadaće 75. gardijskoj pješačkoj pukovniji dodijeljeni su kao ojačanje tenkovska bojna, satnija tenkova čistača mina i dvije bitnice teškog samovoznog topništva. Za vatrenu potporu 75. gardijskoj pješačkoj pukovniji dodijeljena je minobacačka pukovnija. U zonu napada pukovnije koncentrirana je paljba ukupno 212 topova i minobacača, a potporu pukovniji pružilo je ukupno 45 tenkova i samovoznih topova, a ako Athumanunh to malo vojnički izračuna po načelima uporabe to bi iznosilo oko 170 topova i minobacača, te 36 tenkova i samovoznih oklopljenih topova na kilometar bojišnice. O stanju protivničke obrane zapovjednik pukovnije dobio je slijedeće obavještajne podatke iz korpusa i divizije: u zoni napada (proboja crte obrane) branila se ojačana njemačka bojna iz sastava 141. pješačke pukovnije u bojnom složaju s dvije pješačke satnije u prvoj crti i jednom pješačkom satnijom u drugoj crti obrane. Njemački pješaci u prvoj crti imali su 16 strojnica, a topničku potporu pružilo im je 6 topničkih i minobacačkih bitnica čiji su se paljbeni položaji nalazili u području Klajpuce – Kumec. Pričuva snage jedne pješačke satnije zamijećena je u području Male Stalavke. U šumi južno od Podboreka bila je njemačka tenkovska bojna 'Norveška' koja je u svom sastavu imala 40 tenkova i jurišnih samovoznih topova tipa StuG. Dubina protivničke obrane bila je oko 20 km, s glavnim pojasom obrane u dvije crte. Prva crta obrane imala je tri crte rovova punog profila, a ispred prve crte rovova bila su izrađena ležišta za strojnička gnijezda i PO sredstva, te postavljene žičane zaprijeke tipa 'brinovi elementi' (žičani nabačaj u obliku spirale. Isto tako uzduž crte obrane bila su postavljena minska polja, a sve kamene zgrade na prvoj crti dodatno su ojačane i pripremljene za obranu. Izvidnici su uočili i 5 strojničkih lakih bunkera na prvoj crti rovova i još 8 između prve i druge crte rovova. Njemačko PO topništvo ešelonirano je po dubini obrane na tenkoprohodnim smjerovima na kojima su bila postavljena i PO minska polja. Na bezimenoj koti 300 m južno od Klajpuca njemački pješaci uredili su snažnu OT. Njemački položaj obrane na crti Juzefovo – Mala Stalavka imao je dvije crte rovova punog profila (puni profil rova je kada strijelac u rovu zauzima stojeći stav za ciljanje i pri tomu je cijeli zaklonjen – po Athumanunhu). Ispred rovova izrađene su žičane zaprijeke u vidu žičanih ograda s drvenim kolcima. Drugi pojas njemačke obrane protezao se na crti kota 109. – kota 117. i imao je četiri crte rovova punog profila koji su međusobno bili povezani kretnicama. Na prvoj crti rovova izrađena su podgrudobranska skloništa od ABG elemenata i postavljena PO minska polja pojačanom gustoćom mina postavljenih u čak šest redova (normalno minsko polje ima do četiri reda, a pojačana gustoća je onda kada se na m četvorni minskog polja nalazi više od 1,5 mina – po Athumanunhu). Ispred minskih polja izrađena je žičana ograda od drvenih kolaca. Najjače utvrđeni položaj njemačke obrane bio je na crti između Platen – Matlauken uzduž državne granice gdje su bile i tri crte rovova gdje je prva crta rovova bila osigurana dvorednom visokom i trorednom niskom ogradom. Druga crta rovova bila je osigurana žičanom ogradom od četiri reda žice i kolaca i niskom žičanom ogradom od tri reda. Bunkeri su bili izgrađeni od ABG elemenata (ABG – armirano betonske gredice koje se lagano slažu i od njih se grade objekti utvrde – po Athumanunhu). Na čitavom tom području postojali su putovi i ceste u dobrom stanju, pa je to omogućavalo razne manevre obim stranama.
Post je objavljen 27.01.2008. u 15:41 sati.