Jedan iz tri dijela
I
Jedan dio moje tvrtke se preselio u fantastičan novi prostor. Prema onome gdje smo bili do sada ovo je kao da iz vožnje starim jugićem presjedneš u onaj japanski super vlak. I naravno da se javljaju uvrijeđene veličine. Oni koji juče nisu htjeli pogurati jugića kada je štekao i mučio se, izgovarali se da su uvjeti za vožnju loši i da se ne može tako nigdje stići sada bi htjeli sjediti u VIP salonu , da ih služe, maze i paze.
Kako sam još u starom uredu raspoređena na novo radno mjesto i nisam točno znala na koji način da sve organiziram, ova novonastala situacija mi je ukazala na pravi način. Iz nečega sto posto pozitivnog isplivale su negativnosti koje ja kanim iskoristiti da na najbolji način pomognem onima koji su zaslužili moju pomoć. A uvrijeđene veličine će prije ili poslije morati ponizno dogmizati i tražiti da im nešto odradim. Već se sada guštam na taj trenutak.
II
Trebala sam biti na finalu u Norveškoj. Prije polufinala smo napravili grupnu rezervaciju po jednoj cijeni. Poslije polufinala su nas nazvali i rekli nam da je cijena četiri puta veća i da se moramo odmah odlučiti jer je potražnja ogromna. Jutros su zvali i rekli da možemo ići po prvobitnoj cijeni...Naravno da ne idemo, navijaćemo kod kuće, naša će srca biti na rubu infarkta i kucati sa onim sretnijima i sa srcima naših junaka. A sutra ćemo ih dočekati kako smo ih trebali dočekati i nakon SP, zato jer su božanstveni. Isti je mentalitet onih mojih kolega iz prvog dijela, ovih iz agencije koji traže kruha preko pogače i ovih koji su juče popljuvali naše rukometaše a danas će se gurati da se slikaju uz njih.
Ajde dobro, možda se desi i da ne pobijede ali za mene, naši rukometaši su neprikosnoveni šampioni. Možda zato što sam u svojoj Derventi rasla uz naš mali klub i
što je rukomet dio mog identiteta željeli bih doživjeti da se uspjesi rukometaša i umjetnika iz nekih drugih sportova počnu vrednovati isto onako kao što se vrednuju nogometne lažne veličine i šarene laže, parodije na profesionalizam i lažni elitizam.da je čitavom rukometnom sportu u Hrvata onoliko novaca koliko se vrti samo oko I HNL i reprezentacije imali bi šampione svemira.
III
A iz razloga navedenih pod točkama I i II nikada mi nije tako dobro sa predstavnicima zlatne hrvatske mladeži kao sa najobičnijim, jednostavnim Bosancima. I kad se tek upoznam sa društvom koje je upravo stiglo iz Sarajeva, Tuzle i Zenice brže i lakše uspostavim kontakt i bolje se provedem nego sa ovim s kojima sam godinama..
A dodati ću i točku
IV
A možda je sve samo do mene- možda sam ja previše Bosanka. I šta ću ja sad tu kad stvari tako stoje.
I SADA....IDEMO NAŠI
UPDATE:
Svaka čast, dečki, vi ste genijalci!
Post je objavljen 27.01.2008. u 15:32 sati.