Marketing
...ponekad sami svjesno zalupimo vrata sreći...
...ej svima...
...kod mene ništa novoga... osim što je YKW (you know who) došao u školu... napokon.... bilo je i krajnje vrijeme... već sam zbilja imala samoubilačke nagone...
...
...u školi je super... mislim, ok je kad je odmor ili kad imamo šuplji 
, inače je malo dosadno... totalno mi se ne da bit na nastavi, al nitko neće bježat, pa i ja sjedim i buljim u prazno cijeli sat...
...ugl... petak mi je bio najbolji dan u proteklih 5 mjeseci... i da mogu ponovila bi ga još 100 puta... (osim onog s Tenom
...al ak ti Tena baš hoćeš)...bio je to neki sretni dan... prvi nakon dugooo vremena... sad samo da preživimo ovaj tjedan, pa da se u subotu onak lijepo i iskreno zabavimo... bez suza i alkohola... šta ne, cure? ...eto, već sad jedva čekam... nadam se da se ništa neće promijenit do subote...
...tj. nadam se da se već nije promijenilo...
...a sad... naslov posta... pa odnosi se na mnoge ljude... recimo Nanu posebno... ajmo reć... al svi to radimo, tak da... moja neka misaona rečenica... eh...
...nemam baš neke inspiracije... i bez obzira na to što se YKW napokon pojavio, bila sam si nekak tužna... fali mi somebody drugi... tj. fali mi nešto drugo... čak ne ni netko... NEŠTO... ne znam... fali mi osjećaj da pripadam nekamo... a to definitivno ne osjećam... osjećam se kao višak svugdje.. i najradije bi sjedila sama u razredu, samo da me taj osjećaj ne prati... trudim se uvjerit samu sebe da nije tak, al ne mogu si pomoći...fali mi ono nešto... moji najbolji prijatelji kojima sam mogla reći sve i koji bi sve shvatili... znam da ćete sad svi reći da imam vas... ali svi vi imate svoje najbolje frendove...i ja sam tu IPAK višak...Daria rijetko vidim, sve rijeđe... Domi... on je prolazan... malo je tu, malo nije... nije dovoljno... a Iva... eh... zar je potrebno komentirat? ...nje nema...
...i fali mi njihova pojava... fale mi oni na okupu... fali mi njihov smijeh i sreća... njihova tuga i suze... FALE MI... zar je to toliko teško shvatiti? ...želim imat nekoga kome ću u svakom trenu moći reći sve, tko će u mom pogledu vidjeti sve... zašto je to toliko neostvarivo?
...puno se puta pitam što bi bilo da je bilo drukčije... i puno se puta pitam zašto ja nisam netko drugi? netko kome je svejedno, netko hladnokrvan i kamenog srca? zašto ja to nisam? ...i puno puta je teško, a nitko to ne vidi... Dea eventualno, al to opet nije to... i tak iz dana u dan... i zbilja mi je već dosta i suza i problema i svega... ne mogu više... previše se svega nakupilo... i već 7 mjeseci se to tak nakuplja... i nikoga nije briga... sve je bitnije od mene... i tak cijeli fucking život... i zbilja više ne mogu...
...Mateja, sretan ti rođendan... želim ti sve najbolje... i sorry što si dobila fucked up post za rođendan... al nisam baš neke volje... volim te susjedica... hehe... cmox...
...i nemam volje za ništa... pa... pusa svima...
...kiky4ever...alone...
Post je objavljen 30.01.2008. u 00:00 sati.