toliko spokojna i mirna,
ni treptaja ni pokreta,
vječni blagi osmjeh na usnama,
mislima progovara…
očima boje bistrog mora,
lagano otvorenim,
ispod dugih trepavica,
milo gleda i promatra…
dva prekrasna blijedo roza cvijeta,
valovito dugu kosu,
boje čokolade krase,
i paze da njeno lice na zatvore…
svilena haljina toliko blaga za oči,
boje pokošene trave,
lagano u valovima,
slijeva se s nje…
blijeda glatka put,
kao da od sunca bježi,
u sjeni živi,
sjajem svoje kože tminu rastjeruje…
krila jesenjih boja,
raširila je,
svijet njihovom ljepotom,
poput hvalisavog pauna osvaja…
toliko spokojna i mirna,
ni treptaja ni pokreta,
vječni blagi osmjeh na usnama,
mislima mi progovara…
Post je objavljen 27.01.2008. u 13:58 sati.