Marketing
Danas kada rasturimo Dansku u finalu...
Danas kada naguzimo Dance u finalu...
Razguziše naši Francuze.
Legende!
Ne kužim taj mediteransko-balkansko-dinaridno-slavenski mentalitet koji rodi takve ljude koji rade ono što rade naši rukometaši.
Krvavi, pretučeni, osakaćeni, zgaženi, izudarani, oni pobijede neke tipove koji su imali bolju igru, više igrača, više odmora, jaču psihu, trenera i apsolutno sve što se trebalo imati za pobjedu u polufinalu.
Srce.
To se ne da utrenirat.
Džaba Skandinavcima činjenica da su izmislili taj sport, džaba Francuzima, Španjolcima i Švabama deset puta više igrača i bolje lige i pare, naklonost sudaca i sve...
Al samo naši doslovno ginu za repku.
Ovakvu obranu nismo odigrali otkad smo Švede onomad rasturili u polufinalu 1996.
Iako me prokleto nanerviralo što se nakon postignutog gola nije na vrijeme vraćalo u obranu i tako primilo bar 8 golova.
Skoro kao stalno nazivanje Ivana Ćupića od strane Bože Sušeca – mali Ćupić.
To Božimire, mali Božo, nije ni simpatično ni smiješno.
Smiješno je kad Lino u minuti odmora kaže, bravo dečki, vi ste heroji, treba igrat, treba zabit, a onda ga neki igrač makne i kaže što u biti treba odigrat taj napad.
Svejedno, rezultati su tu, pa se pokrivam vrećom i molim u tišini da Červar sutra u tajm-autu recitira Hasanaginicu ili priča o drugoj fazi mejoze samo ako ćemo postat prvaci.
Možeš si ti dragi Božo sina tako zvat, ali ni to ne na javnoj televiziji nego doma, na cesti ili gdje hoćeš.
Da mi je vidit tog čovjeka kad opere kosu, pa mu se zavijori na lijevoj strani pol metra iste koju onda prebacuje na stranu...
A čovjek je i dalje naš najkompetentniji i najzanimljiviji sportski komentator, pa se opet pokrivam po ušima.
Al nemoj čovjeka zvat "mali" i basta!
To nije lijepo.
Lijepo je kad naši zabijaju.
Lijepo je kad naši pobjeđuju.
Jer onda mogu urlat na metar sa metar ekrana, stiskat šake, skakat i govorit stvari koje inače ne govorim jer sam skoro pa prestao psovat.
Rukomet je prokleto grub sport, što znam jer sam ga trenirao i dobijao po većini dijelova tijela.
I bit je u tome da se protivnika onesposobi da zabije a da suci to ne primjete.
I zato su Francuzi tako velika i jaka momčad jer uspješno mlate a ne dobivaju kaznene minute.
Ili samo imaju svoje hadezeovce u sudačkoj organizaciji.
Ovaj put, za razliku od prošlog susreta s Karabatićem, braćom koja tuku i par letećih crnaca koji pritom koljenima lome rebra, suci su bili samo 20% naklonjeniji Francuzima.
Nije ni da naši dijele ljubičice u obrani.
Onaj lakat Valčića nam je fakat progledan kroz prste, gdje Dominiković prođe, tu trava ne raste, Kaleb i Metličić moraju gurnut prst u rebro kad im je krilo već u letu iznad peterca, ali francuski trener se poslije tekme žali na suce!?
Ajme, jadnička...
Al zato danas svi pred telku i urlat, stvarat buku.
Jučer bio prosvjed protiv Bandijevih rođaka u Varšavskoj ulici.
By ribafish
Kaže DMJ da je Varšavska ulica puno bolje mjesto za prosvjed protiv NATO-a!!!
10.000 kuna košta Generalturistov čarter + ulaznica za finale u Norveškoj.
Bez mene.
Al rasturamo i danas ću se opet znojit pred telkom i osluškivat srce na dvjesto i ne javljat se na mobitel i naučit Roka da urla "Mi Hrva - ti"!
Možete istjerat navijača sa stadiona, ali navijača iz mene – nikad!
Ko što sam reko i da će se oporavit od Danske, vrijeme je da im i vrate – pazit krila i pucat Hvidtu od poda!
Ajmo naši, rasturite!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Sutra idem potpisat za stambeni kredit, dić pare i počet s adaptacijom.
Mislim da se nećemo tako često više čitat.
Slutim nervozu...
Ima li netko iskustava s Prvom stambenom pa da me upozori na vrijeme?
Hvala.
Post je objavljen 27.01.2008. u 09:23 sati.