Čini se da je došlo vrijeme kad u objašnjavanju i približavanju Crkve ljudima kroz njen Božanski identitet, razumijevanje ljudi opada, neophodno je izgleda pristupiti nekom "manje kompliciranom" i "ljudskijem" pristupu. u razgovoru sa ljudima pokušavajući im objasniti neke Crkvene stavove, bio sam primoran staviti se na neku razinu na kojoj bi me ljudi shvatili, i primjetio da im je jedna od najrazumljivijih sljedeća:
Dragi moji, vjera je sloboda, tko hoće hoće, tko neće, neće. Nikoga ne treba natjerivati. A sada ono famozno ALI. Svaka udruga, organizacija, firma ili šta god na ovome svijetu ima svoja prava i dužnosti. Ukoliko ste član neke stranke recimo, dužni ste dolaziti na sastanke, plaćati članarinu i zastupati stav koji ta stranka ima. Kada sve to ispunjavate, onda imate i pravo glasa u toj stranci, možete biti izabrani za neku funkciju unutar nje, imati razne beneficije itd. Kada pak ne ispunjavate obaveze koje vam ta stranka kojoj ste DOBROVOLJNO pristupili predlaže, ne isključuje vas ona, nego sami sebe svojim postupcima isključujete iz tijela stranke.
E sad, spustimo Crkvu na tu razinu: nazovimo je udruženje građana. Kada ste dio Crkve, dobrovoljno i samovoljno, imate i prava i dužnosti. Počnimo od kakvog takvog kršćanskog života, redovitog odlaska u Crkvu, određena davanja itd, i samim tim imate i prava unutar iste. Kada čovjek ne ispunjava obaveze koje je dobrovoljno preuzeo, onda sam sebe isključuje. Nijedan normalan svećenik ga ne isključuje zbog nekog svog hira, nego sagledavši činjenice jednostavno dolazi do zaključka koji se sam po sebi nameće svakom normalnom čovjeku. No međutim, problematika je što jedan dio ljudi misli kako sloboda znači činiti upravo ono što me volja - ma istina, možeš, svaki od nas. Nema problema, samo daj, no kada zagusti u životu, kad dođe pred smrt ili pogreb, zašto je frka do neba ako svećenik ne želi voditi pogreb? Zašto bi (piše u današnja 24 sata) svećenik pripustio na krizmu dijete koje pravi silne probleme Crkvi? Ne zaboravimo, dobrovoljna razina. Bog nikoga ne prisiljava, on predlaže put koji bi bio dobar za svakoga pojedinca, ali i dozvoljava slobodu istog da ovaj kaže ne. Stoga, kažu u Bosni "konj se drži za uzde, a čovjek za riječ". ukoliko ti svećenik i Crkva ne trebaju cijelog tvog života, mislim da ni onog trena kad ti tijelo spuštaju u grob, pa i da sam Papa vodi pogreb nema baš previše smisla...
Kažu da čovjek snuje a Bog određuje. Božje milosrđe je bezgranično ali i pravednost...
Post je objavljen 27.01.2008. u 01:24 sati.