Borba pješačke pukovnije u proboju protivnikove obrane – Pultusk 1945.
Tijek borbe sovjetske 176. pješačke pukovnije – završne borbe
Dakle, Athumanunh mora primijetiti da je zapovjednik pukovnije propustio svoju veću angažiranost tijekom noćnih borbi, pa je to njemačkim postrojbama itekako dobro došlo. Naime, tijekom konfuzije koja je na trenutak nastala među sovjetskim postrojbama, njemački zapovjednici djelovali su izuzetno brzo i dobro. Tijekom noći presložene su sve njemačke postrojbe i organizirane za daljnje pružanje otpora, a iz dubine obrane njemačke 46. pješačke divizije stigla je njemačka 25. tenkovska pukovnija, te laka pješačka pričuvna bojna njemačke 7. pješačke divizije. Taktička situacija ujutro 15. siječnja bila je slijedeća: u 0920 nakon kratkotrajne topničke priprave njemačka tenkovska bojna krenula je u protunapad na lijevo krilo sovjetske 176. pješačke pukovnije smjerom prema raskršću putova na oko kilometar od naselja Budi-Debini. U 1000 na sovjetsku 1. pješačku bojnu u protunapad krenulo je njemačko pješaštvo uz potporu 10 tenkova i nekoliko jurišnih samovoznih topova tipa StuG. Gotovo istodobno napadnuti su i lijevi i desni susjedi sovjetske 176. pješačke pukovnije. No, sovjetske postrojbe, za razliku od noćnih borbi, sada su bile presložene i pripravne za odbijanje njemačkih protunapada. Postrojbe 176. pješačke pukovnije, 2. i 3. pješačka bojna uz potporu sovjetske tenkovske pukovnije i divizijuna samovoznog topništva snažno su uzvratile i dočekale njemačke postrojbe. Razvila se teška borba koja je potrajala dva sata uz obostrane gubitke. Njemačke postrojbe izgubile su 11 tenkova i samovoznih topova tipa StuG, te još 7 oklopnih prevožnjaka. Gubici sovjetskih postrojbi nisu poznati, ali su po Athumanunhu morali postojati, jer borba koja je zapodjenuta nije mogla proći bez obostranih gubitaka. Odbivši njemački protunapad, u 1200 sovjetske postrojbe, nakon 10 minutne topničke priprave, krenule su u novi napad. Do 1600 sovjetske postrojbe zauzele su njemačku crtu rovova sjeveroistočno od Baranjca. Nakon toga njemačke su postrojbe opetovale još jedan protunapad koji je potrajao sve do pada mraka, no, sporadične borbe nisu prestajale sve do 2200. Tada su izvidničke skupine sovjetske 176. pješačke pukovnije otkrile da se njemačke postrojbe uz zaštitu mraka užurbano povlače prema zapadu. Dobivši ove izvidničke podatke zapovjednik 176. pješačke pukovnije odlučio se da krene u progon protivnika. Za progon je određena 1. pješačka bojna koja je bila ojačana s tenkovskom satnijom, bitnicom samovoznog topništva i pionirskom satnijom (borbeni inženjerci specijalisti za razminiravanje i raščišćavanje – po Athumanunhu). Zapovjednik ovog ustrojenog prednjeg odreda 176. pješačke pukovnije bio je ustrojbeni zapovjednik 1. pješačke bojne, a zadaća mu je bila da do jutra 16. siječnja izbije i zauzme Golmin-Novi, te potom produži djelovanje u smjeru Ruškova. Za prednjim odredom kretala se glavnina sovjetske 176. pješačke pukovnije. No, opet sovjetski viši zapovjednici (zapovjednik pukovnije i načelnik stožera pukovnije) ne pridaju potrebitu pozornost i ne angažiraju se osobno na organizaciji progona, pa se taj progon njemačkih postrojbi zapravo pretvorio u, Athumanunh bi jednostavno kazao, ispraćaj. Naime, sovjetski vojnici samo su se kretali za protivničkim vojnicima bez pokušaja da ih ometaju tijekom odstupanja, ili da ih pokušaju napasti. Nadnevka 16. siječnja u 0100 zapovjednik prednjeg odreda izvijestio je zapovjednika pukovnije da je stigao u naselje Vjuti-Trojanija i kako u njemu nema protivnika on nastavlja s kretanjem. Nakon što je tako glavnina pukovnije stigla u naselje Olješevka, zapovjednik divizije povukao je 176. pješačku pukovniju u pričuvu.
Post je objavljen 26.01.2008. u 19:58 sati.