Marketing
PROŠLI SMO!!!!!!!!!!
U FINALU SMO!
'Nakon toliko batina, mogli smo samo u finale'
Hrvatska muška rukometna reprezentacija nikad dosad nije igrala u finalu EP-a. Istina, ima jednu broncu s EP-a iz Portugala 1993, ali generacija koja je osvajala i olimpijska i svjetska zlata zaslužila je i ovaj uspjeh. Nakon pobjede nad Francuskom 24:23 i brojnih pretrpljenih udaraca, možemo samo reći - potpuno zasluženo
'Ovo je dosad najveći uspjeh na europskim prvenstvima, ali s obzirom na to koliko smo dobili batina, nije ni čudo da smo ga ostvarili. Tko ovo preživi, može igrati u finalu. Eto, ja sam utakmicu završio bez leće i s bezbroj primljenih udaraca po leđima', pomalo umoran rekao je Nikša Kaleb.
Iako je Petar Metličić prvo ime naše reprezentacije u ovoj utakmici, najugodnije iznenađenje svakako je mladi Ivan Čupić, hladnokrvni realizator sedmeraca i s desnog krila.
'Ne kaže se bez veze treća sreća. Ova generacija je to zaslužila jer, nakon dva polufinala, morali su napokon izboriti i finale. Zbog mene? Ne bih rekao, iako moram priznati da se uopće nisam uplašio Francuza', rekao je simpatični Čupić, strijelac četiri pogotka.
UZ POBJEDU 24:23 Hrvatska u nedjelju za europsko zlato
Ni kapetan Metličić nije bio drugačijeg raspoloženja. Dakle, bio je oduševljen, ali i izubijan:
'Suci su dopustili takvu igru, ali na svu sreću, uspjeli smo se prilagoditi tom kriteriju. Imali smo malu crnu rupu u drugom dijelu, ali kada toliko želiš pobjedu, onda ti ona ne može izmaći. U finalu? Želio bih Njemačku, pa da idemo direktno u Peking, ali i da vidimo tko je najbolji na svijetu. Prošle godine izgubili smo samo od Francuza, ali da nismo, Nijemci zlato na SP-u ne bi osvojili.'
Za kraj čovjek odluke, Blaženko Lacković, strijelac 24. gola:
'Iskreno, cijelu me utakmicu nije išlo. Ustvari, pehovi su me pratili zadnjih godinu dana i hvala Bogu na ovom golu. Sada ću uživati u svemu ovom do nedjeljne utakmice. Svi su dečki ostavili srce na terenu, igrali su jedan za drugog i tada se utakmica ne može izgubiti. Jednostavno, imali smo veliko srce, a imat ćemo ga i u nedjelju', zaključio je Lac i u najboljem svjetlu najavio nedjeljno finale. Još da im se ispuni želja i da igraju protiv Nijemaca...
Hrvatska u nedjelju za europsko zlato
U neizvjesnoj i borbenoj utakmici, u kojoj su se igrale čvrste obrane, Hrvatska je uspjela sa 24:23 pobijediti Francusku, te je ušla u jedino finale koje dosad nije igrala. Njezin protivnik u nedjelju bit će bolji iz dvoboja Njemačke i Danske. U utakmici za peto mjesto Švedska je nakon produžetaka svladala Norvešku 36:34
Preseljenje iz Stavangera u još hladniji Lillehammer nije poremetilo hrvatske rukometaše. Doduše, nije sve išlo baš po planu jer je Červar ostao bez drugog kružnog igrača, Renata Sulića, a usto je na tribinama ostavio i Vukića, pa je na dvije pozicije ostao samo s po jednim igračem (Vori, Kaleb). U olimpijsku dvoranu Hakons u Lillehammeru stiglo je petstotinjak hrvatskih navijača, što je bilo i dodatni poticaj našim igračima.
Krenuli su Francuzi s prokušanim receptom, obranom 5+1 u kojoj je Gile puhao za vrat Ivanu Baliću. Naravno, Balić je ispao iz igre, ali zato se u tim minutama odlično snašao Tonči Valčić, i, što je još važnije, Petar Metličić.
Upravo zahvaljujući njima, Hrvatska je u 10. minuti vodila sa 5:3, a pritom ne smijemo zaboraviti ni obranjeni sedmerac Mirka Alilovića. Hrvatska je postavila 3-2-1 obranu, što se za Francuze pokazalo kao velik problem. Doduše, nakon tih uvodnih minuta i nešto lakših pogodaka, napadačka igra naših malo se 'ispuhala'. Osim toga, Francuzi nisu odustajali od 5+1 obrane. Ipak, strpljivom igrom i uz raspoloženog Metličića uspjeli smo otići na 8:5. Francuze je na životu održavao Narcisse. Nakon što su Francuzi smanjili na 8:7, uslijedila su dva brza gola Hrvatske, preko Balića i Kaleba, pa se prednost opet vratila na plus tri. Jednako brzo naši su odustali od 5+1 obrane, koja se nije pokazala kao dobro rješenje.
Do kraja poluvremena odličnu predstavu nastavio je Pero Metličić svojim petim golom (iz šest pokušaja), a Abalo je imao čast zaključiti poluvrijeme koje je sa 11:9 pripalo Hrvatskoj.
Drugo poluvrijeme pogotkom je otvorio Narcisse za 11:10, ali Balić i Vori odvode Hrvatsku opet na plus tri (13:10). No, ta se prednost iz minute u minutu topila, a u 39. minuti je i nestala. Naravno, autori preokreta bili su Narcisse i Karabatić, a za 14:14, prvo izjednačenje nakon 2:2, zaslužan je bio Abalo.
Krizu Hrvatske u 40. minuti nakratko je prekinuo Vori, ali Karabatić se očito vratio u pucačku formu i izjednačava na 15:15. Nakon Narcisseovog sedmog gola (i vodstva Francuske 15:16), Červaru se prosvijetlilo, te je u igru uveo mladog Ivana Čupića, a ovaj mu se odužio s tri uzastopna gola zahvaljujući kojima je Hrvatska opet stigla u prednost (18:17). Doduše, našima je bilo u tom periodu lakše jer su Francuzi imali isključenog igrača.
Nakon Čupića, u seriju je ušao Ivano Balić, a dobrog je suradnika imao u Somiću, koji je dva puta zaustavio sedmerce Francuzima.
Čupić se još jednom upisao u strijelce (sa sedam metara za 21:19), ali tada je poljski sudački par preuzeo stvar u svoje ruke. Čak tri napada naših zaustavljana su zbog prekršaja, što Francuzi, naravno, koriste za preokret i vodstvo 21:22. U neizvjesnoj i izjednačenoj završnici naši su igrači imali više živaca, a Blaženko Lacković je 50-ak sekundi prije kraja pogodio za 24:23. Francuzima je preostalo još malo vremena, ali Karabatić nije pogodio za izjednačenje, pa je Hrvatska tako po prvi puta ušla u finale koje još nije igrala.
Post je objavljen 26.01.2008. u 18:52 sati.