ponekad kad sklopim oci...cujem tvoj glas u tisini....cujem kako mi pricas kao nekad o svemu sto mi je bilo nepoznato...svega cega sam se bojala.Zasto si morao otici...zasto...nedostajes mi ponekad....dal me cujes kako placem jer sve mi je nepoznato bojim se....zao mi je zbog svega zao mi je sto sam ti bol nanjela...samo zelim da se vratis....jer ti si me razumio...zasto si morao umrijet...zasto bas ti...od svih ljudi...onaj koji mi je najvise znacio!zao mi je molim te oprasti mi! samo da cujem tvoj glas vidim tvoje lice,da samo znam da si kraj mene...da mi kazes zasto si otisao...zao mi je!
Post je objavljen 26.01.2008. u 10:58 sati.