20. Iskreno očitovanje kojim se u dušu utiskuje odluka služenja Bogu i vršenja djela pokore
Ja, (Filotea), pred vječnim Bogom i dvorom nebeskim promotrila sam beskrajno milosrđe njegove dobrote prema meni, nedostojnom i nevrijednome stvoru: tom me je dobrotom Bog ni iz čega stvorio, čuvao me i podupirao, othranio i oslobodio od brojnih opasnosti te obasuo tolikim dobročinstvima. Osobito sam promotrila onu neizrecivu blagost i milost kojom je predobri Bog tako dobrostivo podnosio moje nepravde, tako me često i blago nadahnjivao i pozivao te strpljivo čekao da se obratim i popravim sve do ..... godine moga života, unatoč svim mojim nezahvalnostima, neprivrženostima i nevjerama kojima sam stalno odgađala svoje obraćenje i prezrevši njegove milosti bestidno ga uvrijedila. Promotrila sam kako sam se još na svetom krštenju sretno prikazala i posvetila se mome Bogu i postala njegovim djetetom, kako sam vrlo mnogo puta ružno i nesretno griješila, suprotno obećanjima koja su na krštenju u moje ime dana, okaljala dušu i uvrijedila božansko Veličanstvo. Sada kad sam konačno došla k sebi, srcem i dušom skrušeno padam pred prijestolje božanske pravde, uviđam, priznajem i ispovijedam da sam uvrijedila božansko Veličanstvo, priznajem da sam svojim grijesima skrivila muku i smrt Isusovu, jer za njih je umro i podnio muku na križu. Time sam zaslužila da budem navijeke osuđena i prokleta. No, obraćam se k prijestolju beskrajna milosrđa vječnoga Boga, svom snagom i iz svega srca, mrzim na sva bezakonja svoga prošloga života i molim mu se i vapim ponizno za milost, oprost, pomilovanje i odriješenje od svojih grijeha, po zaslugama i smrti Gospodina i Otkupitelja svoje duše, jedinom uporištu svoje nade, obnavljam zavjet vjernosti koji je na krštenju za mene položen, odričem se đavla, svijeta i putenosti, mrzim na njihove nesretne poticaje, taštine i požude do kraja života i zauvijek. Obraćam se svome dobrom i milosrdnome Bogu, želim, hoću te čvrsto i konačno odlučujem da ću njemu služiti i njega ljubiti, sada i uvijek. Zato mu dajem, prikazujem i posvećujem svoj duh sa svim sposobnostima, svoju dušu sa svim moćima, svoje srce sa svim čuvstvima i svoje tijelo sa svim osjetilima, te obećavam da više nikada neću zlorabiti ni najmanji djelić svoga bića protiv njegove božanske volje i najvišeg Veličanstva komu se u duhu žrtvujem i prinosim, da bih mu zauvijek ostala privržen, poslušan i vjeran stvor i da se nikad ne predomislim i toga odreknem. Dogodi li se pak da na nagovor zloga ili zbog svoje ljudske slabosti na bilo koji način prekršim ovu svoju odluku i posvetu, već unaprijed prisežem i čvrsto odlučujem da ću se po milosti Duha Svetoga, čim to opazim, odmah i bez otezanja, opet obratiti božanskom milosrđu.
Ovo je moja volja, nakana, nesalomljiva i čvrsta odluka koju priznajem i potvrđujem vedro, potpuno i bez iznimke, pred Bogom i pobjedničkom Majkom Crkvom, koja moju izjavu prima po svom službeniku koji me sad sluša. Udostoj se, vječni, svemogući i predobri Bože, Oče, Sine i Duše Sveti, potvrditi u meni ovu odluku i primiti poput tebi ugodna miomirisa ovu žrtvu moga srca; i kao što si se udostojao udijeliti mi nadahnuće i volju da to učinim, podaj mi snage i ljubavi da je izvršim. O, Bože moj, ti si moj Bog, Bog srca moga, Bog moje duše, Bog moga duha; takvog te priznajem i klanjam ti se sada i na vijeke. Slava tebi, Isuse!